Istinite priče o druženju s orlovima...
Nema leba bez neba!
Blog
ponedjeljak, veljača 23, 2009
Ajde da i neki konkretan dogovor padne tijekom zime sa onim s kim je inače dogovor jako teško postići. Planirasmo posjetiti Bled, meku jedrenja u susjednoj nam Sloveniji, ali je rani prošlojesenjski snijeg omeo planove. No, kako za jedrenja ima vremena sve do penzije, odlučismo jučer ljuti mi neprijatelj i ja ostavriti planirano te odmah poslije slanina kupa, kao šlag na kolač, posjetiti ljupku destinaciju. Da ne bi sve ostalo samo na riječima, MrNo vadi i keš (EU valutu) za put, pa će jedrenje u kakvom duo discusu ipak pasti. Kamera je sve zabilježila, a u slučaju promjene plana, gorke osjećaje zasladit će nam mlado pečeno janje.
Da se u zimskim mjesecima na našoj livadi ne vode samo pusti razgovori, potvrdili su jučer i
drugari jedriličari na ovjesnim jedrilicama, zajedrivši i po više od sat vremena na slaboj termici i bazama od 600 metara. Bijaše tamo svakojakih čudesa, među kojima i ovaj tandem zmaj na točkićima, pa oni koji žele, ali se nikad ne bi usudili sami probati ovaj prelijepi sport, sada imaju priliku na čepinskoj livadi u tandemu sa iskusnim instruktorima.
OPTIMIZE!
jedrenje @ 09:29 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
nedjelja, siječanj 25, 2009
    Jes da već dulje vrijeme piju samo prokuvanu Savulju, al imaju vrhunsku domaću slannu, u što smo se uvjerili posjetivši ih za novu godinu, ali i danas kada je ekspedicija hrabre jedriličarske četvorke iz prijateljskog nam SB kluba, predvođena kapetanom Fićom, posjetila osječki aeroklub i ovdašnje kros kauntri letače.
    Točni ko MrNo kad ne zahebe, eto ih u 9 o klok, sjedaju u priručni studio JTV-a i u maniri najboljih TV zvijezda počinju svoje priče... Bijaše tu svega - o uništenim sredstvima, planovima za predstojeću sezonu, kulinarskim umijećima, ženskoj reprezentaciji i još štošta. Obećaše da će nam se pridružiti u ovogodišnjim ekspedicijama diljem EU, počev od Friedrichshafena pa do neizbježnog svjetskog prvenstva u jedriličarstvu namjenjenog ženama. U vrijeme održavanja dotičnog prvenstva, saznajemo ekskluzivno za JTV,  stanovnici tamošnjeg Szegeda odlučili su kolektivno uplatiti policu osiguranja od nezgode uzrokovane trećim licem.
    Nakon završene emisije, gosti (sada u maniri najboljeg domaćina?!) odlučuju izvaditi asove iz rukava i tu počinje kulinarsko nadmetanje i degustacija najboljih slavonskih proizvoda pripremljenih rukom iskusnog MrNoa u himalajskoj tavici, na vatrici upaljenoj kremenom. Druženje je potrajalo dugo u podne kada su hrabri brodski letači odlučili posjetiti i znamenitosti grada na Dravi te otamo kući ponijeti 4 balona puna vode. Zašto, pitate se - e pa zato jer dok nema letenja traju pripreme za isto, a dotle valja njegovati trbuhe. Slijedeća prilika za njegovanje bit će već u slijedeću nedjelju kada hrabri letači iz grada na Dravi idu u posjet gradu na Savi noseći sa sobom najbolju sortu graha prebranca gdje će ga konzumirati sa tamošnjom ekipom, a gdje drugdje nego na njihovoj livadi!
Snimak današnje emisije JTV-a:
http://www.ustream.tv/recorded/1090798
OPTIMIZE!
jedrenje @ 14:41 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
četvrtak, studeni 13, 2008
    Šlag na kraju, kao i svake sezone, čine blanik kupovi koji se tradicionalno održavaju u većini aeroklubova. Čakovec, Zagreb i Osijek okupili su ove godine velik broj jedriličara koje je lijepo vidjeti da se okupljaju u sve većem broju. Svi radimo na tome da se ovakva okupljanja u doglednoj budućnosti dešavaju na pravim jedriličarskim natjecanjima kojih nije bilo jako dugo u Hrvatskoj, a ne samo na simboličnim tekmama u vidu jednog preciznog sletanja.

    Prvi korak ka tome bio je proljetni Slanina kup koji će se, dogovoreno je, tradicionalno održavati svako proljeće na čepinskoj livadi. Postoji već nekoliko sigurnih najava za 2009., a ovim putem pozivam i one koji nisu bili da nam se pridruže u 2009.
    No, vratimo se početnoj temi - blanik kupovima. Najbrojnije okupljanje bijaše 11.10.2008. na Lučkom - 32 natjecatelja među kojima je najprecizniji na palici bio Zlatko Zemljić. Poredak na postolju izgledao je ovako:
1. Zlatko Zemljić (23 kb)
2. Predrag Crnko (23.5 kb)
3. Zoran Miličić (24.5 kb)
Detaljniji izvještaj Lučko
Galerija Lučko   
    Slijedeće okupljanje u Čakovcu 19.10.2008. okupilo je 24 natjecatelja, a zlatom se podičio Goran Ilić. Poredak na postolju:
1. Goran Ilić (71kb)
2. Saša Mihajlović (103kb)
3. Zoran Kadežabek (227kb)
Detaljni izvještaj Čakovec
Galerija Čakovec
    Zadnje ovogodišnje okupljanje bilo je 25.10.2008. u Osijeku gdje se okupio isti broj natjecatelja kao u Čakovcu, a u ulozi zlatnoga bio je Dalibor Ban. Poredak na postolju:
1. Dalibor Ban (15cm)
2. Vrcan Dalibor (133cm)
3. Saša Mihajlović (159cm)
Detaljni izvještaj Osijek
Galerija Osijek
    I na koncu, kako bi drukčije mogla završiti ovogodišnja letačka sezona nego u duhu Zagora
Te-Neja i njegova trbušastog prijatelja Čika Karambite. Ljuti dvojac Kruger i Mister No (jesmo već pomalo dosadni ovim gastro-izazivanjem slina, a?) odlučio se uništiti krenuvši prvo u neizbježnu Kovacs Csardu u Suzi gdje su konzumirali "otrov" ljuti (nova šifra koju nam je dao tamošnji konobar) fiš, a potom i hrpu kolača u najboljoj osječkoj slastičarni - onoj na Korzu.
    Na ovoj posljednjoj lokaciji titulu najproždrljivca ipak moram prepustiti Mister Nou i iskreno mu čestitati jer nakon do dna polizanog kotlića, u njegovu je trbuhu završio i par krempita te nekoliko kesten kolača (Kruger odustao nakon samo dva kesten kolača).
OPTIMIZE!
jedrenje @ 09:10 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
četvrtak, kolovoz 28, 2008
Potaknut nedavnom vožnjom biciklima preko hrpta Banova brda u Baranji, jednostavno nisam mogao staviti drugi naslov osim ovog koji je ujedno i naslov omiljene mi epizode Zagora na koju me je ovo kratko proputovanje neodoljivo podsjetilo. O čemu se tu zapravo radi i kako su trojica neustrašivih (ne)prijatelja na +34 stupnja razorenog duha ipak osvojili opasne vrhunce, čitajte ovdje. Ukratko, uznemirenog duha, uplašen visokim korovom, lokalnim čudovištima i nesmiljenim vrhuncem od kojih 240 metara nadmorske visine, Mister No je odmah nakon vožnje dao petama vjetra te otišao na zasluženi godišnji odmor na more i to - biciklom!

Bijaše to na početku 8. mjeseca, kada u našem klubu vladaju godišnji odmori. Bez prisustva vječnog laprdala i mi ostali odmorili smo malo duhove i pripremali se za slijedeća jedrenja. Prvo takvo uslijedilo je u Brodu 18. kolovoza. Izvanredno vrijeme, kumulustrade u svim smjerovima, visoke baze, ali na nesreću goriva u pajperu samo za 4 leta pa se ne usudih dalje od zone aerodroma, jer tko bi me vratio i s čime u slučaju sletanja na alternativni aerodrom?! Šteta, iako je dan bio za najmanje duplo toliko, ja i moj prijatelj B4 preveslasmo samo 131km to poslijepodne.
Kako se približio kraj kolovoza, ispečenih leđa kući se vratio i MrNo i slučajno navratio u obližnje svratište livadskih pilota. Nije nam dugo trebalo da se nakon prvih propupalih kumulusa odlučimo za put do Broda gdje su nas, uvijek srdačno raspoloženi domaćini, počastili sa jedrenjem na cirrusu i blaniku.  Vratili smo im to  novim OLC bodovima, ovaj puta za AK Brod. Iako sam mu savjetovao nošenje kape i sjedenje u hladovini po velikim vrućinama, neprijatelj No omamljen suncem ipak se

odlučio na nesvakidašnji potez te je ljutom neprijatelju prebrisao cirrusa prije jedrenja. Tek kasnije sam shvatio da će me to skupo stajati kad mu budem morao vratiti brisanjem jedine sprave na kojoj on leti, a to je limenko L13 duplo veće površine od cirrusa.
Iako su kumulustrade izostale, državši se obližnje južne padine lokalnog planinskog "masiva", uspjeli smo napraviti nekih 160km sveukupno. Baze na 1800, dizanja zadovoljavajuća - do 4 metra. Mister No je na lokalnu vožnju pošao s Prokom Pronalazačem, pa kaže da mu je druženje s njime uljepšalo trenutke provedene pod rijetkim bazama. Mnogo je novih planova skovano u lokalnom kafiću to poslijepodne nakon jedrenja, pričalo se o polaganju dozvola, državnim prvenstvima, laširanju pilatusa i, naravno, još nedostignutih 500km. Što će se od svega toga obistiniti, vrijeme će uskoro pokazati...
Krugerov let (B4) 131km
Mister Noov let (L13) 28km
Krugerov let (cirrus) 139km
Video B4 iznad Broda (upload u tijeku)
Video L13 protiv cirrusa (upload u tijeku)
OPTIMIZE!
jedrenje @ 10:19 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
subota, lipanj 28, 2008
    Nije riječ o poznatom marvelovom stripu, već o pravim živućim likovima koji su 21. lipnja napokon poletjeli malo ranije i u pogledu prijeđenih kilometara razbili nebeske nikogoviće škanjce, rode i sive čaplje. A vidjelo ih se to poslijepodne podosta u okolnim stupovima, sve do visine baza.
    Iako baze ispočetka ne bijahu bog zna kako visoke, tek oko 1600 metara, ta se brojka ipak kasnije popela do prihvatljivih 1900. Dovoljno za Šerpinu prvu samostalnu stoju, točnije 118km. MrNo i Križ

nabrojali su 86, odnosno 82km, a Krugerova malenkost 242km, drugi najbolji rezultat otkad se bavi najljepšim sportom. Da se vratimo Šerpi, nepresušnom izvoru neočekivanih poteza. Nabrao bi on i više taj dan da nije bilo vrućih 30 stupnjeva (op.a.) jer u takvim uvjetima ne može se dugo vremena bez sendvića i vodice izdurat. Vratio se on sa 2 milje metara ravno od Valpova pa u final, na čuđenje okupljenih poletaraca koji su ostatak poslijepodneva mogli samo promatrati blanika na startu jer su svi instruktori bili, a gdje bi drugdje, nego u zraku. Sve u svemu, zadovoljavajućih 520km za klub na OLC-u.
Krugerov track 242km.
Šerpin track 118km.
MrNoov track 86km.
Križov track 82km.
    Popravni dan 25. lipnja također nam nije pružio namibijske uvjete, pa je srebrna dvojka, bez Šerpe koji je na klupi zbog crvenog do 1. kolovoza (gle ironije, tad je i početak godišnjih odmora u klubu :-), sakupila "samo" 206km. Ne spominjem ni MrNoa jer nije zadovoljio minimalnih 50 bodova za OLC. Nekoliko burnih događaja obilježilo je ovaj dan, o čemu više saznajte na blogu moga neprijatelja. Spomenut ću samo ključnu riječ - šešir. A bez njega se na jedrenje ne može što pokazuju moje kompromitirajuće fotke u spomenutom odjevnom predmetu svuda po cyberprostoru :-(
Krugerov track 124km.
Križov track 52km.
OPTIMIZE!
jedrenje @ 21:28 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
ponedjeljak, lipanj 9, 2008
    Već u 11 sati počelo je kuvati negdje na zapadu na brdima Papuka, brzo se proširilo i na nizinski predio i izgledalo je na prvi pogled obećavajuće. Kumulusa na sve strane.
Okupili smo se tek oko 14:30, dok smo se spremili već je bilo 15:30. Prvi let na vuku nije odavao dojam izvanrednog vremena kakvom smo redovito bili svjedoci početkom prošle sezone (travanj i svibanj). Mislim pri tome na dizanja od 5 metara i baze preko 2500 metara. Danas tek 2 do 3 metra dizanja do baza na 1400 metara. Još jedan dokaz da nema boljeg jedrenja u nizini nego u proljeće.
Obzirom na kasno polijetanje, odrađena je jedna duga dionica do Valpova, kojih dvadesetak kilometara na zapad te malo lokalnog bauljanja pod "velikim čepinskim" u društvu Chvarka Križa i ljutog Mister Noa,  sveukupno donijevši 84 kilometra za Krugera. Na kraju dana, u sumrak, na horizontu nas pozdraviše dva prekrasna nakovnja. Iz daljine izgledaše fascinantno, no onima ispod vjerojatno nije bilo baš veselo.
Križ je odradio 51, a Mister No 38 kilometara. Nismo zadnji, ali na OLCu izgleda jadno, uspoređujući sa današnjim prvim letom od 1100km na LS-6 negdje u Austriji (track).
No, ima još puno do kraja sezone, a zubi su nam oštriji no ikad!
Krugerov track 84km.
Križov track 51km.
Mister Noov track 38km.
OPTIMIZE!
jedrenje @ 21:55 |Komentiraj | Komentari: 0
subota, svibanj 3, 2008
    Četiri dana motorijade na matičnoj pisti, natjeralo je danas ljutog mi neprijatelja i mene u egzil. Susjedni europski grad Pecs (u narodu Pečuh, Pečuj ili Peć) obiluje jedriličarima, kaže tamošnji "as" te dodaje kako nije lako doći na red za jednu od 7 jedrilica, koliko ih imaju.

    Unatoč gužvi za startno mjesto, domaćinski su nas ugostili, ponudili domaći Sabuko, te pozvali na neko od idućih jedrenja. Atomsko vrijeme i friško oprane plastične sprave izmamili su ovo popodne osmjeh na tužno lice moga neprijatelja koji kao i većina nas željno očekuje prva jedrenja. Mađari su odradili zadatak od 150 kilometara iako je vrijeme (kao što se vidi iz priloženog ili na nekoj od fotki iz galerije Pecs) danas bilo realno za 500km u ovakvim spravama. No, dodaju Mađari, ovo je i njima početak i prva zagrijavanja uoči prave sezone, još atomskijih kumulusa i baza na 3000!
OPTIMIZE!
jedrenje @ 21:14 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
petak, travanj 11, 2008
Dakle šta sad tu pisac baljezga, Severina, Mister No?! E pa pogledate li pomno izraz lica čojeka na fotki koji trijest i kusur godina dolazi na livadu nebil laširo ticu o kojoj svi trijest godina pričaju, bit će vam naslov malo jasniji. Izraz je to lica koji je mene odmah asocirao na moj izraz lica da sam se kojim slučajem našao na barci kad je dotična gospojina snimala na čamcu svoj blokbaster (a ja samo u ulozi promatrača, dakako).

E pa po svemu sudeći, izgleda da će apstinenciji čuvenog mi neprijatelja ovog ljeta ipak doći kraj! Pile su nekidan sastavljene, spremne za letenje, kumulusi odavno prokuvali nesmiljenom žestinom (zmajari već napravili prva jedrenja preko 2000m i prve prelete), GPS-ovi napunjeni i brojniji nego prošle sezone, alternativni aerodromi sve do Zagreba ucrtani... Prošlogodišnjih 4.000km prema realnim prognozama ove bi godine moglo zamjeniti kojih 8.000.
Tomu u prilog ide nam i globalno zagrijavanje i sve burnija i nestabilnija atmosfera, sve brojnije pijavice i orkanski vjetrovi - za nas albatrose raj! Samo se vozajte što više u limenkama i ložite mazut, mi jedriličari sretni! Možda pred penziju za kojih tridesetak ljeta, ne računajući Mister Noa koji je već u četrdesetima, doživimo i Namibijske uvjete ovdje gdje nekad ležaše Panonsko more, poznatije među stanovnicima ovdašnje stepe kao Mare Panonium. A kad bude ovdje namibijskih uvjeta i baza na 5.000 metara, valjda će nas većina umjesto u švicarskim limenkama i češkim pepeljarama zasluženu mirovinu uživati u njemačkim plastikama, a vanterenska slijetanja umjesto "pozdravom iz Brođanaca" javljati sa "Mićo, guten tag, ponesi mi osobnu u pajperu, ja u Klagenfurtu!"
Za kraj, dakle kako svijet ide dalje, bolje rečeno naprijed, a mi još debelo kaskamo, izgleda da ćemo umjesto na domaćem terenu Lijepe Naše, po prve medalje i utješne nagrade u jedriličarstvu morati kod susjeda:
- Državno otvoreno prvenstvo Slovenije u jedriličarstvu 2008 (15m, otvorena i klupska klasa!)
- Državno otvoreno prvenstvo Srbije u vazduhoplovnom jedriličarstvu 2008 (također i klupska klasa)
A evo i malo za vježbu, hvala zmajaru Dariju na linku (osnove korištenja garmin gps-a na jedriličarskim preletima), ovo pročitajte, trebat će...
jedrenje @ 12:49 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
utorak, ožujak 25, 2008
Prvi četvrti se bliži, sezona je pred vratima, papirologija se radi, oklade o broju kilometara padaju, paraglajderisti i zmajari već hvataju prve stupove. A dok pilatusi još vise na zidu, čekajući JEDNU subotu da ih napokon sastavimo (ima nas Čvorovića!), kondicione pripreme jedriličarske sekcije U u punom su jeku, ali je zadnja vježba završila neslavno po polovicu četveročlane ekipe.
Odlučismo se, naime, na sto-kilometarski put preko Baranje ne bi li izjeli fiš u Suzi umjesto presjecanja vrpce za sezonu. Bentom preko Kopačeva, pa kraj Kormorana i Mirkovca izmoreni stižemo u hram boga fiša. Nakon munđanja prvi vojnik je kapitulirao. (Ne)hrabri Šerpa nažuljane gujsce pozvao je šogora ne bi li ga ovaj u gepeku dovezao kući. Tako i bijaše.
Ostalih 75 posto ekipe nastavilo je na konjima put kući. Nakon 75 posto puta (ne)hrabri Mister No popustio je u bici s "iglicama" u koljenu te odšepao kući vodeći konja za ular. Ostalih pedeset hrabrih postotaka, ujedno i najdebljih (kakve li ironije), bez problema stiže kući, a samo 25 posto početnog sastava prelazi preko 102 kilometra na brojčaniku jer živi u najzabitijem dijelu grada bezvlađa. Da ironija bude najveća, najdeblji je to konjanik tog dana, hrabri i veliki Križ! AVE CEZAR!
Da ne bi bilo sumnje tu je i track, a slijedeća avantura osvajanja Banovog brda preko surovog hrbata istog, trenutno je u pripremi.
OPTIMIZE!
jedrenje @ 20:26 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
petak, siječanj 25, 2008
Kako reče naslov, nikad deblji nismo bili, ubi nas zima. Svaki slobodan dan izmišljamo neki oblik rekreacije, a rekreacija obično završi uz vatru ili neki stol (ovo je ipak gastro-letački dnevnik, neka nitko ne zamjeri)!
    Na samu staru 2007. godinu pođosmo na -7 celzijevih u pol metra snijega zatrpani Jankovac gdje je blizu Češljakovačkog visa pala pečena slanina i ljuti luk. E to je bio pos'o zime. Zaleđeni slap (video), suhi snijeg posvuda (fotke), a vidjesmo i snježnog čovjeka - Nepalskog Jetija. Na povratku Križ luta prema Slatini, no zahvaljujući prisebnosti navigatora nismo završili jedni drugima kao obrok (priča iz Anda o srušenom avionu).
    U večernjim satima leti se Condor ne bi li se što bolje pripremili za predstojeću sezonu. Koeficijent 1.15 da će biti najmanje 3 vanterenska ove sezone. Nakon četrdesetak utrka letjelo je sveukupno 120 pilota, od kojih tek desetak domaćih jedriličara. Na OLC-u gledaj i plači - sjeverni europski narodi preselili se na jug i lete svakodnevno letove oko 1.000km.
    Red simulacije, red kondicijskih priprema pa je tako ljuti neprijatelj na jedvite jade nabavio novog konja dvotočkaša te se sada šepuri gradom i oko zoološkog vrta. Izgladnjelo čestim vožnjama i stotinama pregaženih milja, tijelo traži proteina pa se tu i tamo konji i jahači zaustave u Fort Koulveru kod Ćerdrizija, a uz rezervnu gumu u torbici obavezna je oprema i 10 deka paškog sira, zlu ne trebalo.
    Da vrag dođe po svoje i kad ga se ne zove, dokazali smo nekidan svrativši i u jedan poznati lanac brze prehrane. Od tada MrNo pumpa gume pola bara više. Najuporniji jahač ovih dana nedvojbeno je Križ, zapali tu i tamo i do susjedne Baranje ne žalivši znoja i muke svoga zelenka koji stenje pod teretom gazde.
    Vrag nam više ne da mira, valjda će uskoro doći i to toliko očekivano proljeće ne bi li tipke laptopa trošio i na letačke teme. Pilatuse smo nekidan okačili na zid, valjda neće tamo dugo ostati.
   
    Za HTV dnevnik, iz reaktora nuklearne centrale Černobil, Branka Šeparović...
jedrenje @ 11:43 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
utorak, prosinac 4, 2007
Ne živimo, na žalost, u području gdje je i zimsko jedrenje svakodnevica pa smo se, zaraženi najljepšim sportom na svijetu, morali okrenuti virtualnom jedrenju koje će izgleda potrajati sve do početka proljeća. Jedriličarska nacija iz susjedne nam Slovenije, potrudila se napraviti Condora, pa skoro svakodnevno ipak centriramo, hvatamo padine, upadamo u rotore i pravimo visinske rekorde na valovima u švicarskim Alpama. Sad smo tek shvatili koliko naizgled beznačajna razlika u performansama dvije jedrilice, na koncu trke može biti presudna. Leteći u grupama po dvadesetak jedrilica, redovito prva mjesta zauzimaju letjelice sa tek 2-3km većom finesom. Presudna često bude i količina vode uzete kao vodobalast.
Da ne duljim, broj skupljenih kilometara (rang lista) ovdje raste puno brže nego u pravim spravama, ali ništa ne može nadomjestiti pravo jedrenje. Kraj priče.
Zapuštene brade, utonuo u sivilo pokraj frižidera i štednjaka, mrski mi neprijatelj ne izlazi iz pećine otkad je nastupila zima, a i stomak mu se stoga poprilično objesio. Uplašeni da će i sami tako završiti, Maverick i Goose, zajedno sa novopečenom Pčelom i eskadronom padobranaca (vječitih atleta i planinara) te zmajara i paraglajderista odlučiše se prepustiti zimskim radostima. Počelo je skijanjem na neočišćenoj pisti, te sanjkanjem na istoj, a najviše je uživao Maverick koji se kao svinja izvaljao po bljuzgi ispavši sa saonica pri 90km/h iza OKJP-ovog escorta.
Čim se snijeg malo povukao, odlučih se na ekspediciju na Nepal-Pikču (vidi rutu), najvišu planinu obližnje nam Mađarske. Mudri nepalski vukodlak dočekao me na najtežem usponu, gdje sam već bio na rubu snaga, htjedovši iskoristiti moju trenutnu slabost! Kakav podlac. Sjetih se kako su konkvistadori pripitomljavali američke indijance pa sam ga prijateljskim DDOOOBAAALJJJ DDAAANN-om ubrzo uspio primiriti (jubito video). Sretni što u letenju mogu uživati u svako godišnje doba, prijatelji paraglajderisti na samitu Nepal-Pikčua, odakle puca predivan pogled na mađarsku pustinju Pirosz-deszert, raširivše svoje krpene sprave i zajedriše. Ponukan ljepotom padinsko jedrenja, pustih suzu i nađoh utjehu u pečenoj slanini.
Miris pečene slanine držao me budnim cijelu noć, pa već slijedeći dan odlučih spojiti ugodno i mirisno s korisnim - osvojiti najviši vrh hrvatskog dijela Baranje Mount Ban, ispeći slaninu te se u obližnjoj šumi otarasiti vukodlaka (vidi rutu). Dugo nam je trebalo da se grijani vatrenom vodom, uz pomoć GPS-a i cepina, popnemo do samita, a kad sam napokon odlučio ubaciti u oganj strašnog vukodlaka, raznježila me pomisao kako su slanina, luk te pivo uvijek slađi udvoje i više osoba te odustah od zle namjere. Pojedosmo tako i popismo pokoju na samitu te se sretni vratismo kućama.
Tamo ubrzo sretosmo ekipu jedriličara od kojih su neki već smetnuli s uma od neletenja te pribjegli pisanju kulinarskih blogova pod izlikom da su letački! Ne bi to bilo tako neshvatljivo da se radi o domaćoj, autohtonoj, livadskoj hrani kakvu može spraviti samo dragi nam Tomo i malo tko još. Pravu sam istinu shvatio tek kad sam sa ljutim mi neprijateljem nekidan posjetio Shpar u vječitoj potrazi za ultimativno ljutim začinom kada je gore navedeni krišom strpao pod jaknu Carnex GOTOVI grah na čijim koricama jasno stoji uputa o kuhanju "u 10 minuta bez po muke"! Uostalom, slika govori više od tisuću riječi...
jedrenje @ 13:52 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
utorak, studeni 6, 2007
Ako ćemo biti realni, prekjučerašnji je Blanik Kup u Brodu bio zadnja prilika u 2007. da se družimo uz letenje na otvorenom i pojedemo nešto pečeno na ražnju.
Krenusmo iz Osijeka napaljeni kao da idemo na jedrenje kakvim ASW-om, a ne na školske krugove u limenci. Budućim XC snagama pokazah novi put po šumama i gorama. Izdajnik Juda opet je pokvario planove, ovaj puta o ručku u Andama (hint: kanibali iz olupine), gdje je glavno jelo na meniju trebao biti Križ, a na preporuku Pčele. Letio je tog prijepodneva i UFO (jubito film), stilom sličnim Mr Noovom. Vođa puta pogodio je valjda svaku rupu na 90km puta u Brod (jubito nepobitni dokaz), a Mr No i Kruger pozdravljaše zdušno prolaznike Šerpinim DOOBAAALJJ DAANNNNN-om.
U Brodu aerodrom prepun jedriličara iz svih krajeva Hrvatske, nije ih toliko bilo na jednom mjestu valjda još od prije rata! DG napolju, blanik se gura, čobanac se kuva, prase pleše posljednji tango iznad vatre. 30 natjecatelja, atmosfera idealna, pobjednik domaćin, a uz to još i šef brodskih jedriličara. Ostali rezultati nebitni, jer samo se pobjednici pamte. A ionako je naglasak svakog blanik kupa na druženju na kraju sezone. Valja jedino izdvojiti 2 slijetanja koja kao da je režirao gospodin Hičkok (video slijetanje s odbijancem by Vrcko, video slijetanje pirueta by MrNo). Toliko je strašno bilo to slijetanje da je hladna jeza obavila Brodsku livadu, a dostavljač morao jamahom po ožujsko ne bi li se akteri dvaju slijetanja ogrijali te tako izbjegli bijelu smrt.
Druženje se nastavilo uz večeru i neshvatljivo neljut i rijedak čobanac! Ne sjećam se tako lošeg još od 2002. kad je kolega s posla usuo još amper vode u kotlić kad je čuo da dolazi još troje ljudi na večeru. MegaDeath sos sad zaista kreće u obveznu opremu na svakoj aerodromskoj fešti, stvari su postale ozbiljne. Na sreću gladnih pilota, ali srećom i po ugled kuhara, prase je bilo tako fino slatko hruskavo i pečeno, a paradajz crven ko MrNo posramljen nakon letenja. Na putu kući umalo smo izgubili člana OKJP-a koji je otvorio vrata kombija želeći iskočiti kad je Šerpa zapjevao veliki hit JEELJJ SLJJCE NIIIIJEEE KAAAMEEEEEN!
Na svu sreću, svi smo živi stigli i željno iščekujemo božićnu feštu i proglašenje najuspješnijih jedrenja sezone...
jedrenje @ 12:19 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
četvrtak, listopad 11, 2007
E da, ode sezona polako ko Šejn na konju u suton (što bi rek'o neprijatelj MrNo)! Sve je manje letova, i sve manje preleta, ali zato je munđanja na livadi i okolnim gastronomskim kucima bilo napretek. Svi se udebljali nekoliko kila osim vječno sportskog Šerpe. Fiša (video "Srednje pakleni fish"), čobanaca, graha, kruva i masti i kave spravljene uz pomoć himalajskog kuhala MrNoa...
Šerpa umalo nastradao od pesnice ljutitog Gaše koji je ni kriv ni dužan završio zajedno sa dragim nam kuharom-mehaničarem na naslovnici 24sata.hr (video). Ekipa, ovaj puta bez Krugera, posjetila prijatelje u gradu na Savi, neki su se ogrebali za letenje dok su drugi, valjda preplašeni, rekli hvala slijedeći ćemo put. Po povratku na matičnu livadu novi nam je član napokon iskusio čari jedrenja, za početak samo u školskom krugu ali dovoljno da se teškom mukom odvoji od blanika. Sad je na sedativima i kaže sanja livadu i čevape i pranje jedrilice?!
Ne bi li nas oraspoložio, tužne zbog zalaska sezone, Veliki Shef upriličio nam Blanik Kup. Nitko se nije proslavio, osim trojice koji su jedini od 19 natjecatelja uspjeli sletjeti unutar označenog polja. Plaćen je danak onolikom munđanju. Iako su skoro svi išli samostalno, zaustavljali se ko da su u blaniku trojica! TUTN ČK ČK, poznatiji kao Šerpa, kaže blanik poludio u finalu - uvukli mu se flapsovi prilikom izvlačenja kočnica, a snage da zabravi flapsove nije imao jer nije doručkovao, a i jučerašnje zalihe energije potrošio pedalirajući do livade. Slijetanje Mister Noa ovdje neću spominjati jer ove priče vjerojatno prate i novinari emisije Air Disasters sa National Geographic TV-a.
Osim spomenutog laširanja i Blanik Kupa, bilo je još nekoliko skromnih preleta zabilježenih na OLC-u (MrNoovih 55km, Maverickovih malo duzih 68km i Krugerovih 80km) tako da klub sada ima 3572km, vrlo blizu još na početku sezone zacrtanih 4000km! Optimistična predviđanja dvojice ljutih protivnika Krugera i Mister Noa za iduću sezonu sežu do brojke od čak 10.000km no konačnu prognozu dat će zaključno sa 31.12.2007.
Samo za usporedbu, od 22 prijavljena Mađarska kluba (Hrvati za sada imaju samo 2 (DVA!)), 5 ih ima više od 3550km (prvi ima 12.200km - lete ljudi na Ventusu, Ventusu 16m, PIK20, Jantaru, Astiru 77 itd.), a od 19 Slovenskih klubova 7 ih ima preko 3550km (prvi ALC Lesce Bled sa 84.048km, sve na 4 jedrilice B4, DG100, DG300 i DG500!). Pozivam ovim putem još jednom sve kolege jedriličare u HR, letite OLC, zanimljivo je! A i ne trebate puno zračnog prostora za 100km u 6 dionica, 10km na jednu i drugu stranu od matičnog aerodroma sasvim je dovoljno, a svakim letom vježbate neusporedivo više no bauljanjem po 5 sati u zoni!
Eto toliko, odo sad čitati novi Gliding, stig'o jučer, spominju se neki letovi 750km na Antaresu, bilo je Europskih prvenstava koja su od ove godine čini mi se razdvojena pa se leti u 2 države domaćina zbog viška :-((( jedrilica i nove 18m klase, no o tome malo sami surfajte...
OPTIMIZE! (ili na jeziku dragog mi robota Šerpe: TUTN-ČK-ČK!)
p.s. ako ima netko da zna kako se zvao ovaj tutnčkčk crtić sa onim robotom i djevojčicom od prije dvadesetak godina nek mi javi, ja se ne mogu sjetiti da me ubiješ!
jedrenje @ 11:36 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
srijeda, kolovoz 8, 2007
    Perfektan obećavajući dan već u 11 sati. Shef najavio letenje, no nema nikoga prije 14. MrNo se peče s Česima, Šerpa čuva djecu, Štifke u Zagrebu kod Kineza vrši trampu, Vrban dolazi ali tek nakon što jede, opere se i posjeti Brooklin, dakle oko 19. Stari vuk Križ ipak dolazi, no tek oko 14.
    Tako i bijaše, došao i mali Gips pa nas Mićo šalje gore na "do sat vremena", već je pola 4. Naokolo atomske (video) pa ajde da iskoristimo tih sat vremena najbolje moguće. Teškom mukom penjemo prvih 1000 metara jer smo opet nisko otkačili u sumnjivom Emezzetta stupu, nakon toga sve 4 metra. Baze na 2500 metara, bit će sigurnih 50km, barem nešto za OLC, i to u prvih sat vremena. Kako nas nitko ne zove dolje, a sat je već prošao, odlučujemo iskoristiti atomsko vrijeme na najbolji način i delfiniramo od kumulusa do kumulusa. Nad Baranjom veliki kongestus, sijeva i pljušti po Dardi a mi na južnom okrajku istoga hvatamo konstantnih 4 metra do baze i gledamo dugu, pljusak i munje u isto vrijeme. Od ushićenja ne sjetim se ni kameru izvaditi, ali nema veze. Prošlo je 120 minuta od polijetanja, mali Gips kuka, kaže već se ukočio, pa odlučujemo polako dolje, 6 dionica je odrađeno u samo 3 stupa, uključujući i onaj prvi nakon otkačivanja! Track pokazuje 104km, prosjek 58 na sat (vidi track), zadovoljni.
    Poletio je nekidan i model, nakon mjesec dana čekanja dijelova i ljepljenja. Laširali ga Strah i Pinchi, a onda uzeo i ja komande u ruke. Prvi luping i valjak zališe se osječkim na OMV-u. A onda sutradan razočaranje. Ako si pametan učiš na tuđim greškama, a ako si manje pametan onda zamjeniš + i - te spojiš krivo regler. Izađe bijeli dim i stroj više ne daje znake života. Kaže Križ da mi model ide na bijeli dim - kad on izađe model više ne radi! Novi regler stiže tek za mjesec dana, dotle samo jedrenje :-) OPTIMIZE!
jedrenje @ 10:05 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
četvrtak, kolovoz 2, 2007
    E kakav je to vikend bio... Počelo je slučajno, opet poslije piva na benzinskoj. Otvoriše se stomaci te naručismo telefonski na brzaka jedan ljuti, ali stvarno ljuti fiš u obližnjoj Baranji ne znajući da se na poziv javila iskonska Mađarica koja je tog poslijepodneva bila itekako raspoložena da nam ga zaljuti. Već na prvi srk jezici su se užarili, trbuh uskuvao kao Etna, a potoci znoja potekli niz proćelava čela hrabrih letača (vidi film) Ljut, a opet tako neopisivo fin. Kuhari su pobrali naše najveće simpatije, vječna potraga za ultimativnim fišem je završena. Najljući mi neprijatelj MrNo netragom nestao još oko 13 pa propustio blagodat. Okusit će ga i on, samo sutra.
    Odmah jutro iza, skačem Do obližnjeg Sinja, a u hangaru neke lijepe plastične ptice, jantar i astir cs 77. Na brzaka ih podragam nadajući se i u njih jednog dana sjesti te dalje do Splita. Na povratku sve blagodati Korenice u svom najboljem svjetlu - ogromna padina a ispod isto tako ogromno polje, termika udara, cessna se trese, upornice trpe. Tako je uvijek pored strašne Korenice. Nema jedrilica, svuda pustoš, šteta potrošene termike. No ništa zato, na povratku na matični aerodrom već se gura i sprema za jedrenje. Već pomalo umoran od dva dana na putu i potoka piva na Bačvicama, ipak sjedam iza kolege Goosa i krećemo na jedrenje. Vrijeme naizgled obećava, ali stupovi su pomalo potrgani. Penjemo do 1200m na termici obližnjih "velikih čepinskih" polja te izdajem zapovijed "na paljevinu!", pokazujući pritom na srednje velik požar točno iza Čepina. Računajući da stup sigurno radi, krećemo prema dimu, no vjetar ga je iskosio dobrano prema zapadu, niz vjetar. Šta je tu je, alternativni aerodrom - Veliki Brođanac je bizu pa riskiramo i ulazimo u miris dima, no vatra je već zgasnula i osjetimo samo slabu turbulenciju. Na 700m i 10km od matičnog aerodroma, uz umjeren čeoni vjetar okrećemo put kuće, no GPS pokazuje mali ground speed, propadanje je veliko. Odlučujemo ne riskirati povratak već okrećemo ka obližnjim Brođancima, još jedan pokušaj na obližnjem suhom izoranom polju, no slabo. Školski krug i sletanje. PALO JE PRVO VANTERENSKO, da ne kažem vanaerodromsko!
    Odozgo dosadni pozivi MrNoa koji svake minute propitkuje "di ste di ste, ja tu ja vamo ja tamo". Slijedi hladni odgovor sa prednjeg sjedala četrnaestice parkirane usred visokog korova, pokraj ogromne hrpe đubreta s obližnje farme: BROĐANCI NULA METARA! Slijedi poziv mobitelom shefu:
- Evo mi sletili...
- Pa dobro, odgovori shef.
-Aliiiii....... u Brođance!
- Pa kako?! - ljubazno će Mića zbunjenim glasom.
- A eto, čeoni vjetar, računali na paljevinu, no ništa, nismo htjeli riskirati...
- Dobro - odgovori shef i spusti slušalicu.
    Ne znajući za daljni potez zapovjednika Enterprajza, čekamo u hladovini krila i vrtimo film unazad. Eto ti pajpera nisko na horizontu. Sleće Mića s pajperom i kaže "Maverick spremi se, polijetanje s punim flapsom!" Polijećemo dok Goose pridržava krilo, još jedno kratko jedrenje prije sletanja u Čepin, na zemlji krici usplahirenog i jalnog Mr Noa koji je upravo izgubio ono janje za okladu s početka sezone. Dolaze i stariji jedriličari "tješeći" nas:
-Pa ja sam bar 20 vanterenskih imao! Svaki ozbiljni jedriličar, a pogotovo piloti kao što ste vi iz odreda Top Gun,  mora i to iskusiti. Ne radi se bez veze i po jedno vanterensko za srebrno C - reče riječi utjehe te se okrene ka zalazećem suncu i nestade u crvenkastom svjetlu sumraka...
    I za kraj, jučer opet dan za 5, kao oni dani s početka ljeta, baze 2600m, Šerpa (olc) i Križ (olc) svaki po 60km ko od šale. Top Gun odred jedva 20km :-(( Odred Kreketuša 0km. Danas prognoza slična, ptice spremne, kombinezoni, cepin i boce s kisikom spremni! OPTIMIZE!
jedrenje @ 09:30 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare
petak, lipanj 29, 2007
    Da, dosao je napokon i idealan dan, plus odlucio shef pustiti me malo samog na jedrenje, ali po Marfijevom zakonu mora nesto poci po zlu pa je Kruger budala prvi put nakon tri mjeseca od pocetka sezone - OSTAVIO GPS KOD KUCE! (jubito filmic). Dan je poceo kisom pa je mozda i to jedan od razloga, no bilo kako bilo, poslije 14h dan je pukao kao rijetko kada ove godine, vjetar nula, baze 1500, dizanja 4 metra.
    Nije nas puno doslo, Ticho, mali Jurisic - potencijalni jedrilicar, i ja. Valjda je i to jedan od razloga sto podjoh sam gore. Drugi blanik rezerviran za Tichu koji vjezba prije lasiranja. A nakon lasiranja obecao je prase pa nam je u interesu da sto vise vjezba. Nego, vratimo se jedrenju. Eh sad tek vidjeh kako je bezveze besciljno lutanje ispod kumulusa kad nemas zadan neki cilj. Nemotiviran, jer kako rekoh, budala ostavio gps kod kuce pa nema ni kilometara a ni bodova za klub na OLCu, odlucih barem vjezbati malo preskakanja izmedju stupova. Bez rizika da cu iscuriti jer ne idem ispod 1000 metara niti dalje od Brodjanaca, letim dionice od 5 do 10km izmedju kumulusa koje sam odabrao kao najbolje i to sa konstantnih 140km/h. Prije samog kumulusa prevlacim blanika pod samu bazu i tamo nastavljam penjanje svega nekoliko krugova do same baze i onda ponovo dalje. Mogu se ovako bitno poboljsati brzinski prosjeci koji nam sada iznose oko 50km/h s blanikom. Samo treba biti i dobar dan, naravno. Da ne kazem "Dobaaljjj daaannnn", kao moj prijatelj Sherpa (jubito filmic).
    Bauljam tako sve do 19 sati i odlucujem polako na sletanje. Dolje sva sila jedrilicara, letio je Deda pa i Sikac nakon dugo vremena, a i dvojica poletaraca. Od kisnog dana na pocetku dana, ispao milina dan. Taman jedrenje prije 10 dana godisnjeg u Paklenici, gdje se Kruger ode rijesiti stresa od druzenja s Mister Noom, a mozda padne i neko jedrenje u Sinju. Ma zapravo, kakvo jedrenje, treba se malo verati po stijenama i nabijati kondiciju za lasirajuce prase, chevape i tko zna sto sve ne...
    OPTIMIZE!
jedrenje @ 11:45 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
petak, lipanj 22, 2007
    Kao što naslov kaže, bilo je ljuto zadnjih tjedan dana, malo kasni nova priča, no eto, u trenucima dvokolice odlučih staviti i zadnje događaje na papir.
    Počelo je u hladu ispod saletla, bliži se vrijeme ručka, kamiondžije u subotu zatvorile aerodrom pa nema letenja. Odlučismo stoga utopiti tugu u fišu tako ljutom da ga majstori Mađari na ovim prostorima još nisu uspjeli spraviti. Zovem i naručujem "ne ljuti, nego extra extra ljuti da ga čojek teško može svariti" ne bih li uspio otrovati najljućeg neprijatelja mister Noa i ađutanta mu Šerpu.
U društvu Križa, Tiće i dvojice neprijatelja, sjedam i željno iščekujem otrov, a ono razočaranje - pa čak ga i OKNJJ (onaj koji ne jede janjetinu i bira griz ispred fiša), jede bez problema, tek uz koji grašak znoja na čelu i još uz to cijedi ljute papričice!
    Bah, uz pokojeg zadahom srušenog biciklistu odlazimo kući i pripremamo se za posjet malenoj, a ipak tako velikoj Deželi. Aeromiting je u Murskoj Soboti, stižemo i parkiramo a na nebu Duo Discus i Nimbus 3 kruže svinutih krila i čekaju svoju točku. Suza suzu radosnicu stiže, a ja trčim prema livadi ne bih li stigao na najzanimljiviji dio - brisanac. Okupilo se pola Slovenije, gledaju i plješću jedrilicama!? Kod nas ih se toliko skupi samo kad dižu spomenike il kad svira Jole. Slijedi ludi talijan u pilatusu i ludi slovenac u blaniku te rade koještarije o kakvima sanja kolega Tomislav OKJP. S razlikom da ovima ne trebaju vrećice.
    Slijedi još 8 sati programa, vrijeme puklo nezapamćeno, kobasica visi obješena, vjetar nula, a kumulustrade po cijeloj Sloveniji. Pakuju Duo Discusa i voze ga negdje na jedrenje. Šmrc! Na vijestima javljaju u Osijeku pravi potop, auti crkavaju na ulici, voda do farova. Stiže laž SMSom o 180km u blaniku by Mr No. Pih, nemoguć događaj, rekoh u sebi te pogladih Nimbusa 3 po, kao nožem oštrom, vrhu lijevog krila i nastavih uživati u vratolomijama hrabrih letača.
    Stigla je i srijeda, najtopliji dan do sada, eto i malo jedrenja. Krećem s Tićom u prvog blanika, stupovi odmah 4m, ali nema kumulusa, dizanja su kratkotrajna i ne idu preko 1400m. Taktika 100 je u igri. Znači 6 kratkih dionica Klisa-Brođanci i bit će dovoljno, nema se više ni vremena. Križ odlazi u drugog blanika i zajedno jedrimo oko 3 sata izmjenjujući stupove i špartajući 15km dionice. Na kraju za njega 55km (track), a nas dvojicu 83km (track). Sjajan dan za vježbanje centriranja - stupovi uski, ne traju dugo i nebo bez kumulusa.
    Za vikend opet manifestacija, dolaze neki jet modeli, 3 dana aerodrom okupiran, no rekao shef da nam neće smetati?! Nadamo se da će tako i biti...
jedrenje @ 09:40 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
ponedjeljak, lipanj 11, 2007
    Vrijeme je vikenda počelo izvrsnim vremenom, iako baze u subotu nisu bile preko 1700m, dizanja su opet bila strahovita, a nebo načičkano kumulusima koji su se redovito pretvarali u kongestuse. Tu i tamo u daljini pokoji izolirani Cb, ali ni blizu onima višećelijskima kakve smo viđali desetak dana ranije kada su nam nosili kuće iznad glava.
    Došao i Kolšek, onaj koji u Koprivnici više tuborga popije nego što proizvede, te se priključio Tići i meni u poslijepodnevnom jedrenju. Slaba kišica pod bazom kongestusa koji se istresao nad našom livadom i potopio Križa i Mister Noa, potom nakratko zatvaranje neba u bližoj okolici spriječilo nas je da napravimo više od 54km (track).
    Nedjelja, dan nakon subote, dan je o kojem sad najradije ne bih pisao, jer em smo svi napravili barem duplo manje km nego što smo mogli, em su zmajari postavili nedostižne kilometre za pola jedriličarske sekcije i to sa spravama s finesom 12 :-(((
No o tom potom... Prvi odlazimo Vrban i ja, vrijeme kuha, milina, dizanja opet 4-5m, brzo smo pod prvom bazom na 1900m, govorim u sebi pa ovo je dan kao onaj s Križem kad smo napucali 154km s bazama na 1350, samo što će sad biti na 2000 do kraja dana! Samo što smo popeli pod bazu a OKJP (Onaj Koji Jede Povrće), kuka kako mu je muka i da je popio par konjaka više noć prije.
FAK! Ne vjerujući vlastitim ušima, molim ga nek proba nastaviti prema Našicama pa dokle stignemo... Na pola puta do Nize (aerodrom iza Koške), luđački stup i vario pokazuje preko 5m, vičem potegni ga, blanik se propinje gore i u par krugova opet smo pod bazom, a OKJP kaže - NE MOGU VIŠE! DAJ MI VREĆICU! Vadim sve stvari i pribor iz vrećice pokraj akumulatora i dajem mu je moleći ga neka samo još malo izdrži, bar da napravimo 100km. Zadnji, treći, ogromni stup točno iznad Nize, srećemo Nikolu zmajara koji nam maše i sretan nastavlja dalje na zapad tko zna kuda, a OKJP govori sad je stvarno dosta, idemo nazad.
    Sav ozlojađen, slušam ga ne bih li ga spasio da mi ne umre tamo gore, a da nije mesa probo, i okrećemo prema Osijeku. Sa 1900m stižemo do grada na 1100m sa samo jednim napravljenim krugom usput! Računam da imamo jedno 75km sigurno sada te ga molim da nastavi bar još do Nemetina da natučemo 100-tku, ali OKJP vadi kočnice i brzo dolje, u final s kočnicama sa 1100m! Ode mast u propast! Na kraju samo 78km (track). 'Beš ga!
    Priča bi ovdje završila da poslije nas uskoro ne sleće Križ, koji kuka kako je upao u neku crnu rupu, vrag će ga znati što je pod tim mislio (56km, track), a Mister No koji je išao poslije njega i koji... ma neću trošiti struju na njega - ukratko: doslovno se usro na jedrenju u Željine pelene za inkontinenciju i sletio držeći se za stomak. Skromnih 65km (track).
    Evo ne vjerujem sam sebi da još moram pisati, ali zadnji let odlazim s mladim novakom gore na njegov prvi let, sve super, odmah pod prvu bazu na 2000m, dajem mu komande, uči prva glisiranja u pravcu i prve zaokrete, a onda i on kaže - MALO MI JE MUKA! Pa nevjerojatno! Treći danas! Eto šta dobra termika i Mavrovićeva ishrana radi od ljudi. Još da je Dinjar taj dan šlepao pa ne bi imali dosta vrećica za sve ni u susjednom Konzumu :-)))
    A dan je bio za 300km s blanikom. A nismo svi zajedno skupili ni 200, dobro bar nam klub sad ima 1750 po OLCu, penjemo se polako ka zacrtanih 4000. A Dario sa zmajem natukao 95.5km sletjevši prije Nove Gradiške. A još čekam Bokijev track i track kolege mu Nikole. Bah, bolje da ne vidim...
Nakon neprospavane noći tješi me jedino prognoza koja kaže od srijede do nedjelje poboljšanje s temperaturama i do 35 stupnjeva. Taman mi počeo i godišnji! Kumulusi pajste se!

p.s. zahvaljujući Pinčiju i Strahonji koji su prešli pola EU ne bi li smogli dijelova za svoje modele koje redovito razbijaju učeći se na greškama i ganjajući jadne rode ko Tom Kruz Mejverika, napokon se ostvaruje i moj dječački san o modelu na daljinsko upravljanje. Stigla stanica, uf što je cakana! Sretan ko malo djete! Sad da stignu još neki dijelovi iz Hong Konga pa da se i Kruger vrati 20 godina unazad, jedva čekam! BRM BRM! Odnosno u današnje doba električnih motora: ZZZUUUUUUT ZZUUUUTTTT!
jedrenje @ 08:46 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
ponedjeljak, lipanj 4, 2007
    Vikend je počeo u subotu. Hm, a kada bi, normalno, jelte. Naime, da skratim priču, od izvrsnog dana za jedrenje i tko zna kolikim bazama ispalo je nula bodova za jedriličare jer je Shef otišao tretirati par izoliranih tučonosnih oblaka, a nama ostavio par ZMAJEVA DA SE NJIMA IGRAMO!!! Nezapamćen potez do sada! Ali poso je poso, šta ćeš. Kad je napokon sletio i vidio da je ostalo vremena za bar jedno jedrenje, rekao je ajmo gurati, kad ono pljusak iz nekog okrajka udaljenog Cba - opet ništa od letenja.
    Nedjelja - priča za 180 stupnjeva drukčija, vrijeme obećava već u 11, kumulusi počinju pupati, zmajada u punom pogonu, čak su i zmajari zajedrili ne čekavši završetak airshowa, a tu su i paraglajderisti. Jedri se na sve strane pa krećemo i mi. Križ i ja u prvom, Iguana (aka Mister No) i Markan u drugom blaniku. Kažem Križu danas se ne vraćamo bez barem 100km, kumulusa na sve strane, bujaju ko kruh od germe! Šlep i prvi stup preuzimam ja dok Križ snima dokumentarac sa prednjeg sjedala. Penjemo pod bazu na 1350m, nije puno ali kumulusa je posvuda pa se ne bojimo za rezultat. Ushićeni vičemo, Križ pjeva, kamera snima, ma ne bi vjerovali. Brzina ispod baze 140 dok nas moćni div usisava. Nos još više prema dolje ne bi li došli do granice Cu-a, nakon čega povlačimo nos prema gore i penjemo pored oblaka. Okrajaka oblaka posvuda, vrtimo ga, snimamo, vičemo. (video 1 i video 2 na Jubitou)
    Dosta je bilo zafrkancije pa brzo kurs na zapad, prva dionica mora biti najduža. Prolazimo alternativne aerodrome vrlo brzo - Brođance, Nizu, Lilu i krećemo još na zapad iza Našica, sve do Feričanaca. GPS pokazuje 51km do matičnog aerodroma, znači imamo sigurnih 100km (ako se uspijemo vratiti). Baze ne prelaze 1350m! Često dosižemo i 900m iznad zemlje, uvijek alternativni aerodrom u dosegu. Nazad do Čepina, baze su sada ovdje oko 1500m. Nastavljamo prema Klisi i okrećemo ponovo na zapad planirajući još 2-3 dionice od bar 50km kad iznenadni poziv Shefa upućuje na sletanje jer i drugi čekaju. Penjemo pod zadnju bazu koja je sada već na 1700m, penjanja do 5 metara! Pravac Petrijevci i nazad na sletanje, ovdje smo dosta popravili brzinski prosjek kojeg smo pokvarili tamo iznad Našica razgledavajući brda bez veze i vrteći se panoramski. Još dva leta s Štifkeom i akrobatom Vrbanom po sat vremena i leđa me već otkidaju, dosta je bilo. Zadnji let dugi final u 10 ne bi li došli što bliže hangaru. Negdje na pola livade prelijećemo Šerpu koji je pokušao isto ali mu je negdje zapeo cepin usput pa je ostao kratak. Križ i Mister No ljutiti odlaze po njega, a mene šalju kući po laptop, kažu imamo sigurnih 250km danas, treba to provjeriti i zaliti.
    Lagano me od dehidracije već boli glava iako sam popio čuturicu tijekom 6 sati u zraku, no malo je to. Kaže MrNo da je negdje nad Valpovom prošao kraj paraglajdera, ma to je vjerojatno zmajar Ivan otvorio rezervu uplašivši se strašnih baza! Ili je i Mr No dehidrirao više nego ja?! Tri osječka (0.5 prava, ne ona metro 0.25) padaju na OMVu u roku od 19 minuta, još jedan Krugerov rekord. Skidaju se trackovi, SeeYou pokazuje 156km (vidi track) za Križa i 115km (vidi track) za Iguanu. Gledamo filmiće koje je Križ snimao u letu i grcamo pola od smijeha, a pola od piva te ogovaramo kolege zmajare i paraglajderiste.
    KAKAV LETAČKI DAN! Jedan od onih zbog kojih se isplate sve 32 godine (Mister Noovih 37) provedenih na "livadi"...
jedrenje @ 09:42 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
petak, svibanj 18, 2007
    Vječiti pesimist, ljuti mi neprijatelj Mister No, kuka zadnjih dana kako je vrijeme nizašta, baca se ponovo na razminiravanje, veli dosta mu aerodroma. Možda je malo i u pravu jer idućih nekoliko vikenda livada nam je okupirana, prvo padobranci, pa modelari, pa zmajada, pa nakon toga ni sam ne znam šta. Od jedrenja u dogledno vrijeme vjerojatno ništa.
    Zato se prije spavanja, a radi lakšeg spavanja, valja prisjetiti zadnjih letova, među koje spada i onaj od 13.5. u duetu sa Stanetom Šerpom. Dakle, ovo je negdje 18. uspješni letački dan jedriličara ove godine zaredom. Uspješan znači da je vrijeme svih 18 puta bilo za jedrenje, odnosno barem netko je ostao gore najmanje sat vremena! 18. dan zaredom kuknjava Mister Noa kako je vrijeme nizašta, a Šerpa opalio po jakom vjetru u vrlo zakošenom stupu (vidi track) do 1300, pa nazad u zonu na 200 metara, kao da provocira one dolje, pa opet u stratosferu, i tako nekoliko puta. Ljuti mi se neprijatelj toliko naljutio na ove provokacije da je sutradan proveo dan s padobrancima umjesto s letačima. Obećavaju mu janje ako skoči, znači ništa od janjeta. Stane Šerpa, usput rečeno, po prilično lošem danu uz suhu termiku i padobrance u zoni, ipak odletio 44km, sasvim dovoljno za 57 bodova i uvrštenje na OLC listu.
    Da se malo osvrnem na naslov, štuka, mislim na švapskog junkersa iz WW2, ponire baš kao Mister No nakon otkačivanja, uz zviždanje, ali bez bombi, eto ga brzo na slijetanju. Da se osvrnem malo i na susjede, kolege iz Slavonskog Broda, čujem ih jučer na frekvenciji, lete ko rode ispred hladne fronte a protugradna puca po Slavoniji, kumulusi ko atomske. Svaka im čast. I za kraj, čujem da je kojot napokon uhvatio pticu trkačicu?!
jedrenje @ 15:05 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
subota, travanj 14, 2007
    ... ne bi ti meni laširao uz onakav školski sa 400m i kočnicama do tačdauna. Hm, sve je počelo kad je Kapetan Miki, zauzet bacanjem nekih ljudi s padobranom iz aviona, odlučio mene posjesti na zadnje sjedalo iza mrskog mi neprijatelja. Pripremio sam nepropusnu vrećicu s znakom Croatie Airlines i spremio se na najgore.
    Začudo, iako nas je pajper pošlepao kroz par dobrih stupova u kojima MrNo na moje zapomaganje ipak nije otkačio, na 600m pajper je odlučio mahnuti krilima poručujući - snalazite se! Pet minuta brljavljenja po nuli i konačno neka 2 metra. Fuj, koliki su to stupovi bili. Brzo smo na 1800m i krećemo prema Brođancima, vjetar je slab sjeveroistok. Molim Mister Noa da mi malo prepusti komande ne bi li i ja okusio blagodati toga dan, no on spomije neki okasti ključ 32 u džepu pored.
    Smirujem se, ali iznad Brođanaca vrag mi ne da mira pa tražim ponovo, a ovom jadniku valjda već dosta zapomaganja pa mi ipak prepušta na 5 minuta. Moram li napominjati da mi je dao komande iznad neke šumetine, te smo brzo bili dolje na 1000 :-( Prepuštam mu ponovo komande i krećemo nazad prema Čepinu. Usput još jedan odličan stup, visine dovoljno za do Tenje. Započinje rasprava - hoćemo li na slijetanje ili još jednu dionicu prema zapadu. Molećivi pogledi Križa i Tihe odozdo nagnali su nas da odlučimo slijetanje, no Captain in command sa prvog sjedala brzo mijenja mišljenje iznad farme gdje nas još jedan 2m stup brzo diže do 1700m. Pravac Petrijevci iznad kojih MrNo zapomaže uplašenim glasom ajmo nazad ajmo nazad. Na visinomjeru 1000m i okrećemo točno iznad centra sela prema aerodromu.
    Stižemo u zonu sa 500m i tada počinje drama - izvlače se kočnice pa pravo u školski, vičem nemoj Krešo bogati preuzeću ti komande, ovaj živčan kaže vadiću okasti, a ja vadim vrećicu Croatie. Uvučene, izvučene, delfiniranje u downwindu, brzina malo 80, malo 120, reko nećemo se zezati nisi sam, brzina 80 u 4. zaokretu a kočnice skroz izvučene, hitro guram palicu naprijed, MrNo zapomaže - ma dosta mi je i 80! Rekoh sad ću ja gedore izvaditi i odluči ipak povećati na 95. Ravnanje ko na nosaču, znači bez ravnanja, pune kočnice, DUMP.
    Eto živi smo ipak stigli, ali slijedeći let bez gedora ne idem gore. Skidamo let (vidi track) s gpsa, 72km, hm i više nego dobro obzirom da smo poletjeli oko 16.
Haug!
jedrenje @ 09:06 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
srijeda, travanj 11, 2007
    Iako je jučer Mister No javno zaprijetio i bacio kletvu na mene da bez sretnog šešira nećemo ni on ni ja više uspješno zajedriti, jučerašnje jedrenje po umjerenom zapadnom vjetru i vrlo nakošenim stupovima (olc file) sa šeširom zaboravljenim u prtljažnom prostoru crvenog bolida pokazalo je upravo suprotno!
    Bijela je ptica odradila svoje, iako sam opet poletio relativno kasno (oko 16h, pos'o je pos'o!). Odlučih prvu dionicu odletjeti što dalje u vjetar kako bih se vratio lakše nazad i sve je teklo po planu. Legendarni veliki bijeli čepinski stupovi ponovo su pokazali svoju snagu (zadnji kumulusi u predvečerje ostanu upravo tamo), odnijevši me negdje iza Brođanaca prema Našicama. Daljnje penjanje iznad 1700m prekida neuspješni telefonski poziv protivnika Mister Noa koji zove provjeravajući valjda gdje su piloti tog popodneva. U pozadini buka usisavača. Jako slab signal ne dozvoljava nikakvu konverzaciju, osim mog ushićenog vikanja - "1700 i penjem juhuuuu, supuuuu, jurim na zapad strelovito, već sam na 1800!" i pritom malo lažem. Nisam htio dalje jer se večer opet približavala. Okrenuh prema Osijeku, da bi me na povratku iznad Čepina opet malo podigli Veliki Bijeli pa sam okrenuo još jednu kraću dionicu na zapad (olc priznaje 6 dionica). Kako se sunce polako spuštalo, odlučih definitivno odletjeti zadnju dionicu prije slijetanja - što dalje na istok iznad grada i prema livadi.
    U školskom krugu srećem drugog blanika sa Križem za upravljačem i žurno prije njega slijećem. Kako to obično u našem narodu biva, dan završava uz gajbu ladnog Osječkog, a po novom i uz ekran kompjutera na birtijskom stolu. Još jedan telefonski poziv Mister Noa prekida predvečernju idilu uz hladno Osječko. U pozadini zveckanje lonaca i šum vode iz pipe. Ovaj puta odbijam poziv i brišem kondenziranu vodu s čaše...
jedrenje @ 09:32 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
subota, travanj 7, 2007
    Jučer dan kao opet obećava, dizanja je bilo, ali stupovi nakošeni, skoro horizontalni pa je svaki pokušaj penjanja nakon otkačivanja ostao uzaludan (olc). Jest da smo malo kasno i krenuli, opet oko 16 sati, ali prognoza za sutrašnji dan je OK, a Mićaga najavio letenje za 10h!
    Samo još da se makne ova naoblaka i da moj ljuti neprijatelj, amazonski pilot Mister No, ozdravi (imao je naime rijetko dobru stolicu zadnjih dana :-).
    Dok su jedni pokušavali jedriti, ostatak je ekipe promatrao kanadera koji prvi puta ima posla kod nas u ravnici - netko je valjda peko slannu pa ošlo pola Kopačkog rita umjesto nas pod oblake!
jedrenje @ 08:36 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
petak, travanj 6, 2007
    OK, nije baš bio dan, svi zajedno nismo skupili ni 50km zahvaljujući malo jačem zapadnjaku koji je raspirio kumuluse koji su na početku dana obećavali više.
    No, bilo bi još i gore da je na letjelištu bio ljutim mi neprijatelj Mister No. Umjesto njega pojavio se nova nada padobranske sekcije, njihovo svjetlo u budućnosti - Čovjek zvan Tigar! Što se brljavljenja po nebu tiče, Stane je odradio 2 leta (olc1, olc2), kao i ostali, dok sam ja na kraju isto nešto probrljao i brzo sišao dolje (olc3). Prognoza za vikend je odlična, idući tjedan još bolja, 300km i janje za pobjednika oklade moglo bi uskoro pasti...
jedrenje @ 10:51 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
epp
Shoutbox
26.1.2018. 15:36 :: Contoh Procedure Text How to Make Milk Tea
Contoh Procedure Text How to Make Milk Tea
26.1.2018. 15:36 :: Contoh Procedure Text How to Make Banan Juice
Contoh Procedure Text How to Make Banan Juice
26.1.2018. 15:36 :: Contoh Procedure Text How to Make Mint Tea
Contoh Procedure Text How to Make Mint Tea
26.1.2018. 15:36 :: Contoh Procedure Text dan Artinya
Contoh Procedure Text dan Artinya
29.1.2018. 13:32 :: Bintik-bintik seperti biang keringat di paha dan penis
Obat sipilis herbal ampuh
29.1.2018. 14:04 :: Obat Alami De Nature Indonesia
toko pedia obat alami de nature
30.1.2018. 13:59 :: Obat herbal ampuh untuk herpes cepat sembuh
Obat dompo herpes paling ampuh
1.2.2018. 13:01 :: Obat batuk tak kunjung sembuh selama 2 bulan
OBAT TBC HERBAL
1.2.2018. 13:02 :: Nyeri perut bagian kiri bawah berkepanjangan Bahaya batu ginjal
Obat batu ginjal alami
2.2.2018. 12:33 :: sakit perut dan BAB disertai darah
Mengatasi wasir agar sembuh total

3.2.2018. 22:17 :: Jasa Print Warna Murah Jakarta Timur 24 Jam Bisa ditunggu
Cetak Murah - Cetak Murah Cepat - Cetak Murah Jakarta - Jasa Cetak Murah Jakarta
5.2.2018. 18:35 :: Contoh Procedure Text How to Make Ice Cream
Contoh Procedure Text How to Make Ice Cream
5.2.2018. 18:35 :: Contoh Procedure Text How to Make Paper Plane
Contoh Procedure Text How to Make Paper Plane
5.2.2018. 18:35 :: Contoh Procedure Text How to Make Omelet
Contoh Procedure Text How to Make Omelet
5.2.2018. 18:35 :: Contoh Procedure Text How to Make Pancake
Contoh Procedure Text How to Make Pancake
5.2.2018. 18:35 :: Contoh Procedure Text How to Make Kite
Contoh Procedure Text How to Make Kite
5.2.2018. 18:35 :: Kumpulan Contoh Procedure Text How to Make
Kumpulan Contoh Procedure Text How to Make
8.2.2018. 14:39 :: Perkembangan Masyarakat Madani
Perkembangan Masyarakat Madani
8.2.2018. 14:39 :: Masyarakat Madani dalam Islam
Masyarakat Madani dalam Islam
8.2.2018. 14:39 :: Pengertian Umum Masyarakat Madani
Pengertian Umum Masyarakat Madani
8.2.2018. 14:39 :: Karakteristik Masyarakat Madani
Karakteristik Masyarakat Madani
8.2.2018. 14:39 :: Konsep Masyarakat Madani
Konsep Masyarakat Madani
12.2.2018. 15:47 :: Pendekatan Geografi
Pendekatan Geografi
12.2.2018. 15:47 :: Pengertian Geografi
Pengertian Geografi
12.2.2018. 15:47 :: Prinsip-prinsip Geografi
Prinsip-prinsip Geografi
12.2.2018. 15:47 :: Konsep Geografi
Konsep Geografi
12.2.2018. 15:47 :: Ruang Lingkup Geografi
Ruang Lingkup Geografi
15.2.2018. 14:35 :: DJ GUNTUR SUFFI TM
FREE DOWNLOAD MP3 MUSIC DUGEM EXSOTIS CLUB JAKARTA
19.2.2018. 10:41 :: Herbal Eksim/Exim Basah, Eksim Kering, Eksim Atopik
Herbal Eksim/Exim - BERKHASIAT UNTUK :<div>- BERFUNGSI SEBAGAI ANTI BAKTERI</div><div>- MEMBANTU MENGOBATI BISUL, EXIM / EKSIM, DAN GATAL PADA KULIT</div><div>- MEMPERBAIKI SEL PADA BAGIAN URECTRIC</div><div>- MEMBANTU MEMELIHARA KESEHATAN TUBUH DAN
Brojač posjeta
102738
Copyright
Fotografije su intelektualno vlasništvo te se ne smiju kopirati ili koristiti na bilo kojem mediju bez prethodnog odobrenja. Ako želite iskoristiti moje fotografije molim da mi se obratite na mail ili u komentarima.
pilotban AT gmail
Index.hr
Nema zapisa.