Istinite priče o druženju s orlovima...
Nema leba bez neba!
Blog
utorak, studeni 6, 2007
Ako ćemo biti realni, prekjučerašnji je Blanik Kup u Brodu bio zadnja prilika u 2007. da se družimo uz letenje na otvorenom i pojedemo nešto pečeno na ražnju.
Krenusmo iz Osijeka napaljeni kao da idemo na jedrenje kakvim ASW-om, a ne na školske krugove u limenci. Budućim XC snagama pokazah novi put po šumama i gorama. Izdajnik Juda opet je pokvario planove, ovaj puta o ručku u Andama (hint: kanibali iz olupine), gdje je glavno jelo na meniju trebao biti Križ, a na preporuku Pčele. Letio je tog prijepodneva i UFO (jubito film), stilom sličnim Mr Noovom. Vođa puta pogodio je valjda svaku rupu na 90km puta u Brod (jubito nepobitni dokaz), a Mr No i Kruger pozdravljaše zdušno prolaznike Šerpinim DOOBAAALJJ DAANNNNN-om.
U Brodu aerodrom prepun jedriličara iz svih krajeva Hrvatske, nije ih toliko bilo na jednom mjestu valjda još od prije rata! DG napolju, blanik se gura, čobanac se kuva, prase pleše posljednji tango iznad vatre. 30 natjecatelja, atmosfera idealna, pobjednik domaćin, a uz to još i šef brodskih jedriličara. Ostali rezultati nebitni, jer samo se pobjednici pamte. A ionako je naglasak svakog blanik kupa na druženju na kraju sezone. Valja jedino izdvojiti 2 slijetanja koja kao da je režirao gospodin Hičkok (video slijetanje s odbijancem by Vrcko, video slijetanje pirueta by MrNo). Toliko je strašno bilo to slijetanje da je hladna jeza obavila Brodsku livadu, a dostavljač morao jamahom po ožujsko ne bi li se akteri dvaju slijetanja ogrijali te tako izbjegli bijelu smrt.
Druženje se nastavilo uz večeru i neshvatljivo neljut i rijedak čobanac! Ne sjećam se tako lošeg još od 2002. kad je kolega s posla usuo još amper vode u kotlić kad je čuo da dolazi još troje ljudi na večeru. MegaDeath sos sad zaista kreće u obveznu opremu na svakoj aerodromskoj fešti, stvari su postale ozbiljne. Na sreću gladnih pilota, ali srećom i po ugled kuhara, prase je bilo tako fino slatko hruskavo i pečeno, a paradajz crven ko MrNo posramljen nakon letenja. Na putu kući umalo smo izgubili člana OKJP-a koji je otvorio vrata kombija želeći iskočiti kad je Šerpa zapjevao veliki hit JEELJJ SLJJCE NIIIIJEEE KAAAMEEEEEN!
Na svu sreću, svi smo živi stigli i željno iščekujemo božićnu feštu i proglašenje najuspješnijih jedrenja sezone...
jedrenje @ 12:19 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
četvrtak, listopad 25, 2007
Zima se bliži i ljudi s livade sve su sličniji našem prijatelju Medi iz Tvrđavice. Sve se više jede, a sve manje leti. Iznimka je bila klupsko motorno prvenstvo u preciznom slijetanju koje se paralelno održalo u Osijeku i susjednom nam Borovu. Nepunih je to 10 minuta leta avionom udaljeno mjestašce, ili sat i 10 minuta kombijem kada je za upravljačem Maverick (poznat po obilascima poljoprivrednih aerodroma blanikom), a navigator Križ. Ovo polako postaju gurmanske priče, al nema veze - dakle, htio sam reći, nije da se ni tamo nije jelo, ali se ipak više letjelo. Bilo je to zanimljivo letenje, po 20 čvorova vjetra pa precizno slijetanje!
Čobanac iz snova, iako ga ovaj puta nije pravio Tomo, začinio je to vjetrovito poslijepodne. Nedovoljno ljut bijaše taj čobanac, kažu pripadnici jedriličarske sekcije koji odsad u blanika i na sva gurmanska događanja na livadi pored mobitela nose i "Umak Smrti", kako ga od milja nazivaju prijatelji nam indijanci koji ga spravljaju tamo negdje iza Velikih Jezera Ontarija, primarno radi obrane od vukodlaka, a sekundarno kao dodatak jelu (pospješuje telepatski kontakt s Manituom).
Zanimljivo bijaše i na roštilju kod Križa, roštilju kodnog imena "Štijanje". Bila je to šifra smišljena zbog Križove skvo, da ne pomisli kako se samo roštilja, a trava zarasla još od njegovih svatova davne 1989. Bijaše to, uz svu pečenu slannu i luk i kobasice i i i.... mmmm. Dakle, bijaše to i noć punog mjeseca pa se Pola Čojek Pola Vuk opijen miomirisom pečene slanne i mjesečinom u hipu preobrazio u onu drugu polovicu te nasrnuo na kamermana (video Vukodlak protiv zalogaja mesa). Ipak, nadljudskim naporima svladao ga je hrabri Letač nad Feričancima, za starije Križ, otvorivši mu dvolitrenku napitka.
Dani neletenja nastavljaju se ovih predzimskih dana većinom uz vruću vatricu i topla letačka prepričavanja. Letačima naklonjeni Manitu izgleda je dobre volje pa nam je priredio i Oktoberfest u jednom od omiljenih sastajališta - napici od hmelja ali u pravoj letačkoj ambalaži, onoj od litre! Kuju se uz tu vruću vatricu mnogi planovi za slijedeće proljeće, mašta se o bazam višljim nego što čak i Stane Šerpa, nesmiljeni penjač, može zamisliti. Maštamo o pokretanju akcije "Dajmo da lete!" kojom bi skupili koju kintu za pravu natjecateljsku spravu, a i o onoj "Dajmo da spozna!" kojom bi našeg prijatelja OKJP-a (za one koji ne prate - Onaj Koji Jede Povrće), natjerali da proba meso.
I na kraju malo OLCa, kao i uvijek. Umjesto u blaniku, trackovi se prave na biciklu, ali ipak postaju na "OLC", ne onaj pravi, ali sport je sport. 18 kilometara po baranjskim brežuljcima u sat i pol vremena, sasvim dovoljno da otvori apetit i odvede nas, a kud drugdje nego na opako ljuti fiš u dragu nam Suzu...
BON APETIT! (I OPTIMIZE!)
jedrenje @ 13:25 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
utorak, rujan 4, 2007
Nema do prave plastične ptice! Kakvo osvježenje i odmor za dušu, no o tom potom...
Zadnjih dvadesetak dana livadu okupiraše padobranci europskim prvenstvom pa se vrijeme uglavnom ubijalo na modelarskom startu, u spravama s motorom i u generalnom pospremanju hangara i livade za nadolazeće prvenstvo. Vječiti Krugerov neprijatelj u to vrijeme šalje poruke negdje s Velebita, uživa, kaže pod bazom je, a i jedri se u Sinju!

U međuvremenu Stigao i bijeli dim pa je focke wulf ponovo poletio, ali ne zadugo. Kobno neizvlačenje antene na stanici dovelo je do gubitka kontrole u lijevom zaokretu i od onolikog modela ostaše samo dugmići! Proizvodnja kreće dalje, a otišlo se tih dana i do Lučkog te pozdravilo prijatelje jedriličare.

Ljubavne zgode Staneta Šerpe prepričavaju se iz dana u dan, uglavnom na obližnjoj benzinskoj i novootkrivenoj postaji gdje se osječko toči za po kunu deci.
Stari biljojed, od milja zvan Vrbika, bijaše nasamaren u veletrgovini gdje su mu prodali pokvareni kompas. Kinezi na brzaka zamjenili oznake za sjever i jug. Ironija je tim veća što su pokvareni kompas prodali dugogodišnjem motornom pilotu, a uz to i inžinjeru.
A sad ono najbitnije. Dvajs godina slušam DG ovo, DG ono, čitam po "soarinzima" rade ljudi prelete i po 1000km u njima u nama dalekim zemljama. Pa ajd reko više napokon, svi ciljevi sezone su ostvareni, a kad već postoji jedan takav u blizini da se i to proba. Sve se potrefilo, vrijeme idealno, taman prokuvalo, nedjelja je pa se, veli bozanić, ne smije ništa raditi. Na zapovijed! Na brzaka 3 kremenadle pa put Broda, juri se 160! Tamo već blanik na polijetanju, iza njega i druga draga sprava zvana pilatus.
Sjedam u DG-100. Kaže stari vuk pazi, osjetljiv je po dubini. Polijećemo a ono pogled puca na sve strane - veliki pleksi i niski rubovi kokpita pružaju fantastičnu preglednost na sve strane! Nema zujanja i šuštanja, ptica leti glatko kao po staklu. Vario neprestano preko 3 metra, otkačujem u 5+ (više ne pokazuje)! Elektronski vario pišti preko svih granica. U stupu brzina ne pada ispod 90, a penje bez problema. Udoban ležeći položaj s glavom zavaljenom u naslon, e to je nešto sasvim novo i prvi put isprobano. Ne mogu se načuditi kako dobro penje, a brzina u stupu ne pada ispod 90, nerijetko i 100, oštri zaokret s lakoćom se održava, palica lagana kao pero (jubito video). Ubrzo Smo pod bazom, a kumulusi ogromni na sve strane. Zapovjed je drž se zone pa si zacrtavam granicu od 25km od aerodroma. Bez puno kruženja u stupovima, uglavnom delfiniranjem sa 150 do 170 na sat, dionice od 50km padaju kao od šale. Zanesen delfiniranjem od baze do baze, ne gledam previše prema zemlji, uglavnom pratim GPS i instrumente. Odjednom ispod mene novi rotor, spoj nove autoceste od Đakova?!

Pogled lijevo, a ono dolje već skoro Đakovo! Vidljivost je izvrsna pa se već vidi i Osijek kao na dlanu! Po prvi puta vidim da 1000km nije samo san iz časopisa, pa po ovakvom danu ne mora čovjek u Namibiju po te kilometre, dovoljna je samo ovakva ptica, prostor Osijek-Varaždin i u 6 dionica OLC-a san svih snova je tu! Na kraju, za prvi let i upoznavanje s pticom, sasvim zadovoljavajućih 251km (track). Samo da još dodam, već drugu noć Ga sanjam...
jedrenje @ 10:39 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
ponedjeljak, kolovoz 20, 2007
    Zelenima i borcima za prava životinja se neće svidjeti ovaj čin, ali eto morali smo nakon dugo vremena potrošiti još jedno janje. Nismo, eto već nekoliko dana zajedrili pa što drugo jednom čovjeku preostaje nego sjesti za stol u društvu sličnih mu hedonista te uživati u plodovima prirode što pasahu livadama.
    Dan je počeo letački, obišli u 206ici 6 top ganovaca cijelu Slavoniju te Baranju uzduž i poprijeko, posnimali alternativne aerodrome te prtene puteve na Banovom brdu ne bi li se tamo rekreirali u trenucima dvokolice. Pojavio se tog dana na livadi i Kojo von Lojo, nakon višemjesečnog izbivanja. A je potrefio dan, svaka mu čast!
    Nakon letenja opran je i hangar, oprani i pilatusi te vukovi ne bi li imali što bolju finesu, a u međuvremenu popijeno i svih 20 litara piva prvotno namjenjenih večeri. Iz letačkog kombinezona Kruger se brzo transformirao u Stevu Karapandžu, zaplakao nad 3 kile luka, ljutog, jakog, aranžirao sve za gladne goste - sve ne bi li večera započela točno u 19, kako je i najavljeno. Nakon cjelodnevnog posta, janje je planulo u 30 minuta (video), a potom se krenulo u istrebljenje još 20 litara piva, neću reklamirati kojeg.
    Od prevelike količine maligana, neki su krenuli kroz žičanu ogradu do auta ne bi li pojačali radio, a završili preko nekog starog kazana u živici. Jedna je mačka napravila svoj prvi padobranski skok, pričalo se do kasnih sati o Šerpi, odbjeglim članovima, djedovim bolestima, Krugerovim nedaćama, Kojinim posjedima i naravno, o jednom DG300 koji nam je shef spomenuo, a bolje da nije :-(.
Skoro zaboravih, prošli vikend također fantastičan, ali ne na matičnom nam aerodromu, nego u NATOvoj bazi u Kecskemetu. Kakav, aerodrom, kakvi avioni, kakav letački program! Sve borbene sprave današnjice, ruske i one zapadnjačke parale su te subote nebo, bilo jednim ili s dva motora. Ostvario se još jedan dječački san, dirao sam F-16, meni oduvijek najljepši avion, kakva graciozna linija, lijep u zraku, još ljepši na zemlji! Iako razum govori za gripena (kako samo taj zaokreće te lomi pilotsku kralježnicu!), srce ipak navija da hrvati uzmu šesnaestice. Bijaše tu i tornada, legendarnog fantoma, migova, suhoja, herkulesa, ma svega! Bijaše i jedan DG808 s motorom. O ljudi,  lijep skoro ko F-16,  al ima bolju finesu!
jedrenje @ 13:25 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
četvrtak, kolovoz 2, 2007
    E kakav je to vikend bio... Počelo je slučajno, opet poslije piva na benzinskoj. Otvoriše se stomaci te naručismo telefonski na brzaka jedan ljuti, ali stvarno ljuti fiš u obližnjoj Baranji ne znajući da se na poziv javila iskonska Mađarica koja je tog poslijepodneva bila itekako raspoložena da nam ga zaljuti. Već na prvi srk jezici su se užarili, trbuh uskuvao kao Etna, a potoci znoja potekli niz proćelava čela hrabrih letača (vidi film) Ljut, a opet tako neopisivo fin. Kuhari su pobrali naše najveće simpatije, vječna potraga za ultimativnim fišem je završena. Najljući mi neprijatelj MrNo netragom nestao još oko 13 pa propustio blagodat. Okusit će ga i on, samo sutra.
    Odmah jutro iza, skačem Do obližnjeg Sinja, a u hangaru neke lijepe plastične ptice, jantar i astir cs 77. Na brzaka ih podragam nadajući se i u njih jednog dana sjesti te dalje do Splita. Na povratku sve blagodati Korenice u svom najboljem svjetlu - ogromna padina a ispod isto tako ogromno polje, termika udara, cessna se trese, upornice trpe. Tako je uvijek pored strašne Korenice. Nema jedrilica, svuda pustoš, šteta potrošene termike. No ništa zato, na povratku na matični aerodrom već se gura i sprema za jedrenje. Već pomalo umoran od dva dana na putu i potoka piva na Bačvicama, ipak sjedam iza kolege Goosa i krećemo na jedrenje. Vrijeme naizgled obećava, ali stupovi su pomalo potrgani. Penjemo do 1200m na termici obližnjih "velikih čepinskih" polja te izdajem zapovijed "na paljevinu!", pokazujući pritom na srednje velik požar točno iza Čepina. Računajući da stup sigurno radi, krećemo prema dimu, no vjetar ga je iskosio dobrano prema zapadu, niz vjetar. Šta je tu je, alternativni aerodrom - Veliki Brođanac je bizu pa riskiramo i ulazimo u miris dima, no vatra je već zgasnula i osjetimo samo slabu turbulenciju. Na 700m i 10km od matičnog aerodroma, uz umjeren čeoni vjetar okrećemo put kuće, no GPS pokazuje mali ground speed, propadanje je veliko. Odlučujemo ne riskirati povratak već okrećemo ka obližnjim Brođancima, još jedan pokušaj na obližnjem suhom izoranom polju, no slabo. Školski krug i sletanje. PALO JE PRVO VANTERENSKO, da ne kažem vanaerodromsko!
    Odozgo dosadni pozivi MrNoa koji svake minute propitkuje "di ste di ste, ja tu ja vamo ja tamo". Slijedi hladni odgovor sa prednjeg sjedala četrnaestice parkirane usred visokog korova, pokraj ogromne hrpe đubreta s obližnje farme: BROĐANCI NULA METARA! Slijedi poziv mobitelom shefu:
- Evo mi sletili...
- Pa dobro, odgovori shef.
-Aliiiii....... u Brođance!
- Pa kako?! - ljubazno će Mića zbunjenim glasom.
- A eto, čeoni vjetar, računali na paljevinu, no ništa, nismo htjeli riskirati...
- Dobro - odgovori shef i spusti slušalicu.
    Ne znajući za daljni potez zapovjednika Enterprajza, čekamo u hladovini krila i vrtimo film unazad. Eto ti pajpera nisko na horizontu. Sleće Mića s pajperom i kaže "Maverick spremi se, polijetanje s punim flapsom!" Polijećemo dok Goose pridržava krilo, još jedno kratko jedrenje prije sletanja u Čepin, na zemlji krici usplahirenog i jalnog Mr Noa koji je upravo izgubio ono janje za okladu s početka sezone. Dolaze i stariji jedriličari "tješeći" nas:
-Pa ja sam bar 20 vanterenskih imao! Svaki ozbiljni jedriličar, a pogotovo piloti kao što ste vi iz odreda Top Gun,  mora i to iskusiti. Ne radi se bez veze i po jedno vanterensko za srebrno C - reče riječi utjehe te se okrene ka zalazećem suncu i nestade u crvenkastom svjetlu sumraka...
    I za kraj, jučer opet dan za 5, kao oni dani s početka ljeta, baze 2600m, Šerpa (olc) i Križ (olc) svaki po 60km ko od šale. Top Gun odred jedva 20km :-(( Odred Kreketuša 0km. Danas prognoza slična, ptice spremne, kombinezoni, cepin i boce s kisikom spremni! OPTIMIZE!
jedrenje @ 09:30 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare
nedjelja, srpanj 15, 2007
Od zadnjeg leta prošlo je točno 15 dana. 15 dana odmora od livade na kojoj u tih 15 dana bijaše samo jedno jedrenje, hrabroga Šerpe na letu ispitivanja termike. Neslavno je završio popevši do 700m i sletjevši ubrzo potom.
    Godišnji odmor je dakle prošao, Kruger bijaše u vigvamu sa skvo ciglih 10 dana penjući se redovito na obližnje brdo kanjonom Paklenice ne bi li našao brdske mudrace koji obično tamo obitavaju. Nije našao mudrace, no našao je piva u malim količinama po paprenoj cijeni. No ništa ne može nadoknaditi sat vremena provedenog u društvu hladne žuje, pokraj ledenog potoka, nakon iscrpljujućeg sata nošenja i još jednog sata vožnje bicikla do obližnjeg doma na 450 metara nad morem.
    Dakle, iako na odmoru, bez visine se ne može, a i hladnije je nego na kamenoj plaži prepunoj pohanih čeha. Kruger je izdržao pet uspona u 10 dana, svaki dan od 11 do 16h, najgore vrijeme kada je sunce najviše na obzoru a kanjon najzagrijaniji. Stijene jednostavno isijavaju što se najbolje osjeti pri spustu kada prođete pokraj neke stijenčuge - naizgled hladan povjetarac odjednom prekine kao iz fena vruć zrak. Izdržao je i Norco, a popustio je samo aluminijski bidon za vodu puknuvši točno na varu. Poseban je i doživljaj kada pribjegnete bijegu od sataraša iz frižidera na planinarski grah kojemu svake godine imate običaj uživati nakon teškog uspona, a dočekaju vas riječima "nema graha ove sezone, samo za grupe po narudžbi!" WTF!? ARGH! Nakon toga slijedi, pogađate, spust do sataraša.
    Povratak na livadu donio je 5 dana lošeg vremena, a onda subota, 14.7. i vrijeme kao stvoreno za letenje bez motora.Nema nas puno na livadi pa Šerpa i ja u dva blanika odlazimo gore. Otkačivanje već na 350m zahvaljujući konstantnom dizanju od 4 do 5m već pri prvom zaokretu pajpera šlepera. Stupovi su rijetki, ali zato iznimno jaki, a kumulusi kraće traju no obično. Rijetki stupovi ispočetka odvraćaju me od nekog daljeg preleta, no kako se vrijeme poboljšava počinjem dionice Brođanci-Klisa duge 30 km i tako 4 puta.
    U skupljanju kilometara (vidi track) pomaže i paklena paljevina negdje iza Čepina generirajući stup dima i dizanja oko 8 metara u sekundi i tako sve do 2300 metara gdje se stvara mali karakteristični "paljevinski" kumulus. Cilj je je srušiti opakog švabu koji je u 6 dana u Sinju u DG-500 zauzeo čelo na Hrvatskoj ljestvici OLC-a. Nakon 4 dionice po 30km i još dvije manje, s početka dana, švabo je neslavno završio na drugom mjestu pa odličje zasad ostaje hrvatima. I to samo za 14 bodova razlike u 6 letova! (lista) Ako se odluči na još jedan izlet do Lijepe Naše, bit će gusto. No i mi smo jaki. Svakim danom sve jači. A i prognoza slijedećih dana je paklena.
jedrenje @ 21:51 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
ponedjeljak, lipanj 4, 2007
    Vikend je počeo u subotu. Hm, a kada bi, normalno, jelte. Naime, da skratim priču, od izvrsnog dana za jedrenje i tko zna kolikim bazama ispalo je nula bodova za jedriličare jer je Shef otišao tretirati par izoliranih tučonosnih oblaka, a nama ostavio par ZMAJEVA DA SE NJIMA IGRAMO!!! Nezapamćen potez do sada! Ali poso je poso, šta ćeš. Kad je napokon sletio i vidio da je ostalo vremena za bar jedno jedrenje, rekao je ajmo gurati, kad ono pljusak iz nekog okrajka udaljenog Cba - opet ništa od letenja.
    Nedjelja - priča za 180 stupnjeva drukčija, vrijeme obećava već u 11, kumulusi počinju pupati, zmajada u punom pogonu, čak su i zmajari zajedrili ne čekavši završetak airshowa, a tu su i paraglajderisti. Jedri se na sve strane pa krećemo i mi. Križ i ja u prvom, Iguana (aka Mister No) i Markan u drugom blaniku. Kažem Križu danas se ne vraćamo bez barem 100km, kumulusa na sve strane, bujaju ko kruh od germe! Šlep i prvi stup preuzimam ja dok Križ snima dokumentarac sa prednjeg sjedala. Penjemo pod bazu na 1350m, nije puno ali kumulusa je posvuda pa se ne bojimo za rezultat. Ushićeni vičemo, Križ pjeva, kamera snima, ma ne bi vjerovali. Brzina ispod baze 140 dok nas moćni div usisava. Nos još više prema dolje ne bi li došli do granice Cu-a, nakon čega povlačimo nos prema gore i penjemo pored oblaka. Okrajaka oblaka posvuda, vrtimo ga, snimamo, vičemo. (video 1 i video 2 na Jubitou)
    Dosta je bilo zafrkancije pa brzo kurs na zapad, prva dionica mora biti najduža. Prolazimo alternativne aerodrome vrlo brzo - Brođance, Nizu, Lilu i krećemo još na zapad iza Našica, sve do Feričanaca. GPS pokazuje 51km do matičnog aerodroma, znači imamo sigurnih 100km (ako se uspijemo vratiti). Baze ne prelaze 1350m! Često dosižemo i 900m iznad zemlje, uvijek alternativni aerodrom u dosegu. Nazad do Čepina, baze su sada ovdje oko 1500m. Nastavljamo prema Klisi i okrećemo ponovo na zapad planirajući još 2-3 dionice od bar 50km kad iznenadni poziv Shefa upućuje na sletanje jer i drugi čekaju. Penjemo pod zadnju bazu koja je sada već na 1700m, penjanja do 5 metara! Pravac Petrijevci i nazad na sletanje, ovdje smo dosta popravili brzinski prosjek kojeg smo pokvarili tamo iznad Našica razgledavajući brda bez veze i vrteći se panoramski. Još dva leta s Štifkeom i akrobatom Vrbanom po sat vremena i leđa me već otkidaju, dosta je bilo. Zadnji let dugi final u 10 ne bi li došli što bliže hangaru. Negdje na pola livade prelijećemo Šerpu koji je pokušao isto ali mu je negdje zapeo cepin usput pa je ostao kratak. Križ i Mister No ljutiti odlaze po njega, a mene šalju kući po laptop, kažu imamo sigurnih 250km danas, treba to provjeriti i zaliti.
    Lagano me od dehidracije već boli glava iako sam popio čuturicu tijekom 6 sati u zraku, no malo je to. Kaže MrNo da je negdje nad Valpovom prošao kraj paraglajdera, ma to je vjerojatno zmajar Ivan otvorio rezervu uplašivši se strašnih baza! Ili je i Mr No dehidrirao više nego ja?! Tri osječka (0.5 prava, ne ona metro 0.25) padaju na OMVu u roku od 19 minuta, još jedan Krugerov rekord. Skidaju se trackovi, SeeYou pokazuje 156km (vidi track) za Križa i 115km (vidi track) za Iguanu. Gledamo filmiće koje je Križ snimao u letu i grcamo pola od smijeha, a pola od piva te ogovaramo kolege zmajare i paraglajderiste.
    KAKAV LETAČKI DAN! Jedan od onih zbog kojih se isplate sve 32 godine (Mister Noovih 37) provedenih na "livadi"...
jedrenje @ 09:42 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
srijeda, svibanj 23, 2007
    Palo je napokon i 400km! E još da je bilo u jedrilici, a ne u cessni... Odlučismo tako Strašni Križar i ja, Kruger, nekidan u prijestolnicu Hrvata ne bi li od susjeda sa Lučkog pokupili neku novu taktiku, čuli strašni plan ili slično. Zamaskirasmo se u kamikaze i u formaciji sa OPKB-om (Onim Koji Pije Pivo Iz Bureta) (priča), poletjesmo u 2 štuke prema zapadu. Tamo naoblaka, sve se zatvorilo, ali pilatus se ipak drži gore na petstotinjak metara i nikako da iscuri. Na zemlji stari pirat, polijeće i blanik, vikend je i dečki koriste svaki slobodni trenutak, svaka čast.
    Ubrzo po nas dolazi i OPKB u drugoj štuki te nas trpa u kabinu i viče "Vozi nazad, žeđam!". Koristimo priliku pa iznad Jelačić Placa gledamo konja niz lijevo krilo i kurs nazad na istok. Lekcija je naučena - može se jedriti i kad sunca baš i nema na vidiku! Slijećemo u Čepin, a tamo nas izbuljenih očiju, sav u čudu čeka Mister No čestitajući na obavljenih 441km! Postavlja me na postolje koje je sam izradio samo za ovu priliku te časti "Karlovakim", onim što ubija jadne kerove i komšije.
    Sutradan po jakom zapadnjaku i vrlo lijepim kumulusima opet u istom duetu pokušavamo zajedriti, no već je 16:30, vjetar je razbio vrlo zakošene stupove pa odustajemo nakon 45 minuta održavanja na jadnih 650m. Ni drug Štifke nije bio bolje sreće, u šlepu skoro ništa od penjanja, otkačujemo na skoro 600m i vraćamo se polako u zonu ispipavajući poznata Čepinska polja koja su se sada već pomalo zazelenila. Nema više onih crnih, izgorenih, preoranih, obećavajućih "okidača", sada treba tražiti napamet. Blanik je već na izmaku snaga i ubrzo slijećemo.
    E da nam je nešto barem ovakvo pa da više skinemo tih 500km ovdje na istoku. Ili da su nam ovakvi uvjeti ko nekidan u Texasu pa da možeš 583km i sa ovakvom spravom... Valjda ćemo i o tome uskoro pisati...
    OPTIMIZE!
jedrenje @ 11:54 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
subota, svibanj 12, 2007
    Kao što nekidan napisah, kad vojska nema posla, onda radi gluposti. Tako ni u petak, a ni subotu, unatoč dobrom vremenu, a zahvaljujući neplaniranim dogodovštinama na livadi (pripreme ljudi skakača iz aviona i vjetrom uništenom inventaru), nije bilo letenja pa se vojska okrenula drugim aktivnostima.
    Neprijatelj Mister No, poznatiji nekima i kao Chovek Iguana, održao je riječ te jutros vodio na konzumiranje oklade u vidu piva i sendviča. Kad je bilo jasno da neće biti letenja, planuo je i burić piva donešen još jesenas sa lokacije EDMS, ispričale se mnoge letačke priče sa svih krajeva svijeta. Obećao šef bit će sutra jedrenja, pa odoh ranije spavati ne bi li se naspavao.
    Već petnaest dana nismo se na livadi dobro najeli pa je pao dogovor i za još jedno janje koje će platiti glavom vrlo uskoro... Munđ, men janjetine men!
    OPTIMIZE!
jedrenje @ 18:53 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
petak, svibanj 4, 2007
    Prava stvar ovaj Onlinecontest, svaka čast švabi koji ga izmisli! Kad bih prije po tako "lošem" danu kao nekidan napravio 70km, da nije natjecateljskog duha OLCa? Vjerojatno nikad. Bauljali bi oko aerodroma, skupljali sate u istom ili dva-tri susjedna stupa. Ovako, u potrazi za kilometrima odlazimo od stupa do stupa, ne zadržavajući se dugo u istom i na taj način imamo odličan trening traženja termike i centriranja, a usput bilježimo i kilometre.
    Ujutro se sve navuklo, cirusi neki, ali oko podneva se malo raspuklo, počele se neke krpice stvarati i kaže šef krenimo! U šlepu jaka turbulencija, udara na sve strane, iako nema kumulusa suha termika očito radi. Prvi stup 2 do 3 metra sve do 1100 metara, okrećem na jug prema crnim izgorenim poljima južno od Briješća znajući da tamo ima nešto. I stvarno, još jedan stup. Ne ide nikako preko 1200. Vidim dan nije baš za nešto pa odlučujem maksimalno iskorisiti barem ovo što se nudi. Šest dionica od Nemetina do Čepina trebalo bi donijeti sigurno 50km.
    Uskoro polijeće i ljuti Mister No, baulja ispod u susjednom stupu taman kad sam naletio na jedan od 3 metra i pomažem mu navodeći ga k meni. Hvala Krugeru, reče Mister No i obeća mi pivo za ovaj stup. Odlično, problem postletačke žeđi je rješen pa okrećem prema Brođancima, nazad prema Nemetinu, Čepinu i tako 3 puta tamo i nazad. Padobranac Želja viče iz pajpera o nekim pijavicama, pogledam dolje kad ono zaista - iznad suhog polja zapadno od piste stvorila se pijavica! Stupovi uskovitlane prašine postali su svakodnevica na tom polju zadnjih tjedan dana. Prije ih nikada nije bilo u tolikom broju. Zapravo, ne sjećam se da sam ih na aerodromu ikada prije i vidio.
    Kod pete dionice, negdje iznad Briješća, u natjecateljskom zanosu i potrazi za stupom koji je tu negdje bio prije 20 minuta (vidim track na GPSu), zaboravim iz kojeg sam smjera došao u ovaj stup! No nema veze, rekoh u sebi, i nastavih prema Čepinu.
    Cirusi se sada već dobro navukli, no još uvijek ima dizanja iznad zagrijanih suhih polja i iznad Osijeka, no kako sam odradio svih 6 dionica odlučujem polako na slijetanje. Laptop ostao kući pa još ne znamo kilometražu, Mister No ni ne gleda jer je opet jučer štedio struju za peglanje pa nije napunio loger! Odlazimo na pivo i koricu kruha (dobro ide zajedno!). U hladu Križ i Štifke popunjavaju knjižice letenja za protekli mjesec.
    Dolazim kući, skidam track (vidi track) - tri sata leta, 68 kilometara pokazuje OLC! Izvrsno!
jedrenje @ 17:10 |Komentiraj | Komentari: 0
ponedjeljak, travanj 30, 2007
    Napokon malo odmora od letenja, pomislih, i odmora od najljućeg mi neprijatelja, kad ono na putu ka dragom krevetu usred noći nakon pola pojedenog janjeta srete me užasni bauk - POLA ČOJEK POLA VUK! Takvom sam silinom okretao pedale jer sam se od malih nogu najviše plašio VUKODLAKA - moje su se noćne more odjednom pretvorile u Javu.
    Metamorfoza Čojeka Šerpe i vuka pojavila se iza grma negdje kod Merkatora i povikala ROARRRRRRRRGHHH! Strašan krik prolomio se industrijskom četvrti, babe su pozatvarale šalokatre misleći da je inkasator HTVa, no čudo je bilo još strašnije! Brzouman kao većina strip junaka, odlučih u hipu baciti praznu pivsku flašu u slijedeći grm ne bih li mu odvukao pažnju. Ovisan o alkoholu, moderni gradski vuk skočio je za flašom, a ja zamaknuo iza ugla i namazo se ostatcima janjetine namjenjene ćuki - miris je to pečenja koji vukovi željni samo svježe krvi ne podnose.
    Omamljen alkoholnim parama i smradom pečene janjetine, Čojek Vuk pohitao je nazad na cestu ne gledajući prvo lijevo, već desno, što se po njega pokazalo kobno. S lijeve je strane velikom brzinom naišla VW buba poznatog zmajara Darija i rastepla vuka po pola. Pola od pola čojeka a pola vuka u trenu se pretvorilo u prašinu, a druga polovica u dlakavog pterodaktila koji je uplašen odjedrio u smjeru mjeseca.
    AH UH I OH, pomislih, stekao sam još jednog neprijatelja, strašnijeg nego ga je ljudski rod ikad upoznao! No takav je život jedriličara, danas lijep i sunčan, sutra mračan i čupav :-(
jedrenje @ 20:37 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
nedjelja, travanj 29, 2007
    Subota je, ranije smo došli na aerodrom znajući da se sprema veliki dan. Prognoza kao i jučerašnji dan samo bez vjetra. Tako je i bilo. Prokuhalo je već oko 12 negdje u daljini na brdima i brzo zahvatilo i naše područje.
    Gore sam oko 12:30, penjem brzo do Vrcana na 2200, on je poletio let prije. Okrećemo prema Brođancima ne želeći gubiti vrijeme. Nije se baš obradovao kad ga je Shef zvao da ostane u zoni. Nastavljam dalje prema Našicama i produžavam iza, do Gašinog kamenoloma. Baze oko 2500, okrećem prema Osijeku računajući da li da radim istu dionicu tamo i nazad nekoliko puta jer tako bih skupio 200km iz dva puta do Našica i nazad. Odlično vrijeme prema jugu i odlučujem kao idan prije - prema Vinkovcima i Županji. Bit će tako i dobar trokut uspijem li završiti dan u Osijeku. Luđačka penjanja od konstantnih 5 metara ispred Đakova, baze 2600, bez puno kruženja brzo stižem do Vinkovaca i nastavljam malo južnije, prema Otoku.
    Opet se spojiše kumulusi u dugi niz i okrećem prema sjeveru, ka Osijeku. Računam udaljenost po GPSu ne bih li vidio hoću li napokon probiti 200km i dobiti okladu s ljutim mi neprijateljem. Za svaki slučaj produžavam sjeverno prema Belom Manastiru, baze iznad Klise oko 2900 metara, skoro kao jučer! Ubrzavam ispod baze i povlačim blanika skoro do stolinga izvan oblaka ne bih li povećao jučerašnji isinski rekord od 2850m. GPS pokazuje 2919! Bit će dovoljno da Mister No zaplače za večerom pred janjcem.
    Poziv sa zemlje i naredba da silazim čim napravim 200km. Od Kopačeva pravim još jednu dugu dionicu prema Petrijevcima i okrećem napokon prema aerodromu sa velikom zalihom visine. Odoka kažem - bilo je oko 210-220km. Iguana (treće ime Mister Noa) kaže ajd u pivo da je bilo 230. I tu je okladu izgubio - OLC navečer pokazuje 208km (vidi track)! Jedan od ciljeva za ovu sezonu je ispunjen, slijedeća stepenica - 300 u blaniku ili 400 u nekom drugom stroju.
    I za kraj, kakav je to janjac bio, sladak i slan u isti čas, taman 20 kila na 20 ljudi. Okupili se i zmajari i padobranci i putnici namjernici i oni što lete nad svinjcem.
jedrenje @ 17:42 |Komentiraj | Komentari: 0
petak, travanj 27, 2007
    Dan je počeo sa umjerenim istočnjakom, kažu stariji letači ništa od letenja sa jugom i istokom. Ali, nisu više vremena kakva su nekad bila, a i El Nino je ove godine pa je prvi stup nakon otkačivanja od konstantnih 3.5 m/s do baze na 2500 metara nagovijestio odličan dan! Stupovi dosta ukošeni zahvaljujući vjetru od 7 metara na visini iz smjera istoka, ali to se zahvaljujući njihovoj jačini uopće ne osjeti.
    Kumulustrada sve do Borova, ne silazim ispod 2500m, okrećem prema Vinkovcima, baze sve višlje, sada oko 2600. Nevjerojatno, kud god pogledaš redovi kumulusa, okrećem još malo na istok kako bi prva dionica u vjetar bila što duža. Dolazim iznad Otoka, ogromna šumetina ispod ali kao da je nema, kumulusa svuda, dizanja svuda. Nastavljam prema Županji i okrećem još malo na istok. Bez kruženja penjem do 2850 metara, a u maglicu baze još nisam ni ušaoGPS pokazuje Lipovac ispred, vrijeme je da se okrenem prema zapadu.
    Kurs prema Našicama, alternativa u mislima Vinkovci i Đakovo. Sunce već zalazi i odustajem od našica. Iznad Ernestinova 1300m. Još jedan dobar stup i na 2200 sam ponovo. Odlučujem riskirati i odletjeti malo na zapad ipak, niz vjetar! Stižem do Koške i odlučujem nazad. Čeoni vjetar od skoro 30km/h tjera me na razmišljanje da li da ipak sletim u Brođance jer nad njima sam već na 1300m. Uz pomoć malo računanja odlučujem ipak prema Čepinu iako je vjetar sad stvarno jak a Čepin se čini sve dalje.
    Ipak, u zoni sam na 400 metara, slijećem odmah iza drugog blanika. Guramo pticu do hangara i nagađamo kilometre, onako odoka bilo je 150.
Stiže Križ s laptopom, na stolu brdo piva. Nisam se ni sjetio popiti vode u zraku iako sam je ponio, zanimljivo. Bilo je previše posla gore. SeeYou izbacuje ravno 160km (vidi track), FAI trokut 144km, za blanika super! Ljuti mi je neprijatelj imao tehničkih problema sa logerom pa mu nije snimio cijeli let. Odoka 90km. Ali to se ne računa :-)
    E da, čovjek Šerpa danas mi je čestitao što sam se pridružio u njegov klub himalajskih penjača.
    ŽIVILI!
jedrenje @ 21:44 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
četvrtak, travanj 12, 2007
    Ideju za naslov dade mi kolega na jednom forumu koji leta po Africi, a ponukan jučerašnjim danom ne mogu da ne pohvalim i svog okorjelog neprijatelja koji je jučer u starom rasklimanom i neofarbanom 9A-GBG napravio svoj prvi pravi prelet.
    Naravno, ne bi Kruger bio Kruger da ne hvasta  i sebe, pa eto: palo je prvih 100km ove godine u novom ofarbanom dvosjedu koji na nebu propupalom kumulusima privlači zadivljene poglede starosjedioca slavonskih sela (pih, amater Tin Ujević). Dok smo gurali Blanike kaže Mister No ništa od jedrenja, zatvara se, mrlj brlj, opravdavajući se tako unaprijed u slučaju neuspjeha (tipična reakcija nesigurnog, tremom uzdrmanog i uplašenog pesimiste). Na komentar mu ne odgovaram jer očigledno je da je vrijeme idealno.

STUPOVI KO ATOMSKE

    Nakon otkačivanja već me prvi stup podiže do baze od 2000m točno iznad aerodroma. Tek pogled na track na GPSu otkriva da su stupovi malo nakošeni uslijed sjeverozapadnog vjetra. Okrećem odmah u vjetar i bez problema stižem 40km zapadno do Našica uz pomoć dva ili tri stupa. Usput 3 poljoprivredna aerodoroma - nema problema za slučaj vanterenskog.
    Opet brojni telefonski pozivi, ali zbog visine primam samo poruke o propuštenim pozivima kad se tu i tamo pojavi zrno signala. Vidim zvao šef, zvao otac 5 puta, zove Vrcan, žena ne zove jer sam poslo poruku nakon otkačivanja da sam gore vjerojatno do navečer (iz 5. pokušaja na 700m dimni je signal jedva poslan prema skvo).
    Čujem Mister Noa, pardon njegovog instruktora sa zadnjeg sjedala kako javlja Valpovo. Ide i njima izgleda. Nad Našicamapuca predivan pogled na sam grad, Požešku kotlinu, no ne zadržavam se dugo nego penjem ponovo skoro do baze i okrećem niz vjetar prema Đakovu.

DO VINKOVACA ILI KUĆI?

    Kurs prema Đakovu, a mene muči hoću li dalje prema Vinkovcima pa vjerojatno tamo sletjeti ili do Đakova znajući da će biti sigurnih 100km pa onda kući. GPS pokazuje 40km do Vinkovaca, kumulusi se polako stanjuju i ja odlučujem samo do Đakova jer bi zadnja dionica iz Vinkovaca bila uz vjetar, s upitnim vremenom. I stvarno, kumulusi na zadnjoj dionici polako nestaju, osim onih par legendarnih čepinskih koji su se tamo skućili i drže se ko pijan plota.
    Tri kilometra južno od aerodroma iznenađenje - stup konstantnih 4 do 5 metara i penjem ponovo skoro do bae. Društvo mi pravi GBG koji je skoro iscurio sa 250m dok mu nisam javio za stup iznad Brijesta. Kružimo zajedno i ja se odlučujem ostaviti ga na miru i odletjeti zadnju dionicu do Bilja i nazad, računajući na dodatnih 30-ak kilometara.

71 KUNU I 50 LIPA

    Slijećem i odmah do polja ne bih li olakšao bešiku, guramo blanika do hangara, a drugi ostaje na startu ne bi li napravio koji školski krug. Mister No se već ubio od tekile, predmnijevam, no srećem ga uz koka kolu u ruci, kaže bazdit će pa se žena ljuti.
    Skidamo trekove (vidi track) kad imamo što i vidjeti, obojica iznad očekivanja! Što s onim kunama i lipama?! E pa kako obično večer završava u birtiji, a najbolji let plaća rundu, tako i meni došla konobarica i kaže "71 kunu i 50 lipa" (hint: Aco pije deci-deci pa ispadne na decimale zbog vina i mineralne), a ja iz zadnjeg džepa vadim ZADNJIH 70 papirnatih kuna te posežem za prednjim džepom gdje su sitniši, a unutra ravno ZADNJE tri kovanice po 50 lipa!
ŽIVILI!
jedrenje @ 11:47 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
srijeda, travanj 11, 2007
    Iako je jučer Mister No javno zaprijetio i bacio kletvu na mene da bez sretnog šešira nećemo ni on ni ja više uspješno zajedriti, jučerašnje jedrenje po umjerenom zapadnom vjetru i vrlo nakošenim stupovima (olc file) sa šeširom zaboravljenim u prtljažnom prostoru crvenog bolida pokazalo je upravo suprotno!
    Bijela je ptica odradila svoje, iako sam opet poletio relativno kasno (oko 16h, pos'o je pos'o!). Odlučih prvu dionicu odletjeti što dalje u vjetar kako bih se vratio lakše nazad i sve je teklo po planu. Legendarni veliki bijeli čepinski stupovi ponovo su pokazali svoju snagu (zadnji kumulusi u predvečerje ostanu upravo tamo), odnijevši me negdje iza Brođanaca prema Našicama. Daljnje penjanje iznad 1700m prekida neuspješni telefonski poziv protivnika Mister Noa koji zove provjeravajući valjda gdje su piloti tog popodneva. U pozadini buka usisavača. Jako slab signal ne dozvoljava nikakvu konverzaciju, osim mog ushićenog vikanja - "1700 i penjem juhuuuu, supuuuu, jurim na zapad strelovito, već sam na 1800!" i pritom malo lažem. Nisam htio dalje jer se večer opet približavala. Okrenuh prema Osijeku, da bi me na povratku iznad Čepina opet malo podigli Veliki Bijeli pa sam okrenuo još jednu kraću dionicu na zapad (olc priznaje 6 dionica). Kako se sunce polako spuštalo, odlučih definitivno odletjeti zadnju dionicu prije slijetanja - što dalje na istok iznad grada i prema livadi.
    U školskom krugu srećem drugog blanika sa Križem za upravljačem i žurno prije njega slijećem. Kako to obično u našem narodu biva, dan završava uz gajbu ladnog Osječkog, a po novom i uz ekran kompjutera na birtijskom stolu. Još jedan telefonski poziv Mister Noa prekida predvečernju idilu uz hladno Osječko. U pozadini zveckanje lonaca i šum vode iz pipe. Ovaj puta odbijam poziv i brišem kondenziranu vodu s čaše...
jedrenje @ 09:32 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
epp
Shoutbox
26.1.2018. 15:36 :: Contoh Procedure Text How to Make Milk Tea
Contoh Procedure Text How to Make Milk Tea
26.1.2018. 15:36 :: Contoh Procedure Text How to Make Banan Juice
Contoh Procedure Text How to Make Banan Juice
26.1.2018. 15:36 :: Contoh Procedure Text How to Make Mint Tea
Contoh Procedure Text How to Make Mint Tea
26.1.2018. 15:36 :: Contoh Procedure Text dan Artinya
Contoh Procedure Text dan Artinya
29.1.2018. 13:32 :: Bintik-bintik seperti biang keringat di paha dan penis
Obat sipilis herbal ampuh
29.1.2018. 14:04 :: Obat Alami De Nature Indonesia
toko pedia obat alami de nature
30.1.2018. 13:59 :: Obat herbal ampuh untuk herpes cepat sembuh
Obat dompo herpes paling ampuh
1.2.2018. 13:01 :: Obat batuk tak kunjung sembuh selama 2 bulan
OBAT TBC HERBAL
1.2.2018. 13:02 :: Nyeri perut bagian kiri bawah berkepanjangan Bahaya batu ginjal
Obat batu ginjal alami
2.2.2018. 12:33 :: sakit perut dan BAB disertai darah
Mengatasi wasir agar sembuh total

3.2.2018. 22:17 :: Jasa Print Warna Murah Jakarta Timur 24 Jam Bisa ditunggu
Cetak Murah - Cetak Murah Cepat - Cetak Murah Jakarta - Jasa Cetak Murah Jakarta
5.2.2018. 18:35 :: Contoh Procedure Text How to Make Ice Cream
Contoh Procedure Text How to Make Ice Cream
5.2.2018. 18:35 :: Contoh Procedure Text How to Make Paper Plane
Contoh Procedure Text How to Make Paper Plane
5.2.2018. 18:35 :: Contoh Procedure Text How to Make Omelet
Contoh Procedure Text How to Make Omelet
5.2.2018. 18:35 :: Contoh Procedure Text How to Make Pancake
Contoh Procedure Text How to Make Pancake
5.2.2018. 18:35 :: Contoh Procedure Text How to Make Kite
Contoh Procedure Text How to Make Kite
5.2.2018. 18:35 :: Kumpulan Contoh Procedure Text How to Make
Kumpulan Contoh Procedure Text How to Make
8.2.2018. 14:39 :: Perkembangan Masyarakat Madani
Perkembangan Masyarakat Madani
8.2.2018. 14:39 :: Masyarakat Madani dalam Islam
Masyarakat Madani dalam Islam
8.2.2018. 14:39 :: Pengertian Umum Masyarakat Madani
Pengertian Umum Masyarakat Madani
8.2.2018. 14:39 :: Karakteristik Masyarakat Madani
Karakteristik Masyarakat Madani
8.2.2018. 14:39 :: Konsep Masyarakat Madani
Konsep Masyarakat Madani
12.2.2018. 15:47 :: Pendekatan Geografi
Pendekatan Geografi
12.2.2018. 15:47 :: Pengertian Geografi
Pengertian Geografi
12.2.2018. 15:47 :: Prinsip-prinsip Geografi
Prinsip-prinsip Geografi
12.2.2018. 15:47 :: Konsep Geografi
Konsep Geografi
12.2.2018. 15:47 :: Ruang Lingkup Geografi
Ruang Lingkup Geografi
15.2.2018. 14:35 :: DJ GUNTUR SUFFI TM
FREE DOWNLOAD MP3 MUSIC DUGEM EXSOTIS CLUB JAKARTA
19.2.2018. 10:41 :: Herbal Eksim/Exim Basah, Eksim Kering, Eksim Atopik
Herbal Eksim/Exim - BERKHASIAT UNTUK :<div>- BERFUNGSI SEBAGAI ANTI BAKTERI</div><div>- MEMBANTU MENGOBATI BISUL, EXIM / EKSIM, DAN GATAL PADA KULIT</div><div>- MEMPERBAIKI SEL PADA BAGIAN URECTRIC</div><div>- MEMBANTU MEMELIHARA KESEHATAN TUBUH DAN
Brojač posjeta
102738
Copyright
Fotografije su intelektualno vlasništvo te se ne smiju kopirati ili koristiti na bilo kojem mediju bez prethodnog odobrenja. Ako želite iskoristiti moje fotografije molim da mi se obratite na mail ili u komentarima.
pilotban AT gmail
Index.hr
Nema zapisa.