Istinite priče o druženju s orlovima...
Nema leba bez neba!
Blog
nedjelja, travanj 12, 2009
Nestabilno s lokalnim pljuskovima - prognoza je koju svaki jedriličar samo poželjeti može! Iako smo se jučer ujutro okupili već oko 9 sati iščekujući prve kumuluse, na nebu sve do 13:30 nije bilo ni oblačka. Odlučismo isprobati suhu termiku, no čim smo izgurali prve su se ovčice već pojavile daleko, a gdje bi drugdje, nego na brdima Papuka.

Zahvaljujući uvijek dobrosusjedski nastrojenim Brođanima, sjedam u njihovu švicarsku pticu i B4 ubrzo je gore u prvom stupu. Na 1300 metara neki poznati prizori - mladi orao štekavac preselio se malo južnije pa sada nad aerodromom napada nedužnog Daria za upravljačem zmaja. Vrtimo u istom stupu, a kada se zmajar približio, zavrćem u smjeru zapad gdje se gomilaju obećavajući kumulusi.
Ogromne bijele spodobe isprva imaju bazu oko 2300 metara, a kako se približavam brdima ona raste sve do 2700 metara! Rekord ove godine i obećavajuća visina jer sezona je tek počela. Iznad Našica okrećem nazad prema istoku namjeravajući napraviti dugačku dionicu sve do Vukovara ili Iloka no vrijeme iznad aerodroma i istočnije ne izgleda obećavajuće, potpuno plavetnilo. Okrećem stoga jednu dionicu prema Mađarskoj, a potom na jug prema granicis Bosnom.

E tu priči stiže kraj jer se na putu prema točno iznad Đakova formirao Cb. Kiša i led ispod lijevog krila, a na sunčanoj strani Cb-a mirno kao po ulju s konstantnim dizanjem od 1 metra. Nebo se prema jugu sve više zatvara i okrećem prema istoku gdje je još uvijek ostalo nešto sunca. U sjeni sjeverno od Cb-a turbulencija i konstantno curenje 2 do 3 metra, dok se istovremeno i vjetar na zemlji pojačava, a šef sa zemlje javlja 10 metara i prestanak padobranskih aktivnosti. Iznad Osijeka vjetar je puno jači nego pri zemlji, tako da na 1000 metara, okrenut u vjetar iz smjera juga, GPS pokazuje 50 na sat, a brzinomjer u jedrilici 100, što će reći da je vjetar gore nekih 25 čvorova.
Odlučujem se pričekati dok vjetar malo smiri, no svaka termička aktivnost potpuno je prestala zbog utjecaja jakog vjetra, koji je, da nesreća bude veća, smjera okomitog na smjer piste! Neki čudan školski krug, sa base legom pod 30 stupnjeva na pistu, vodi me do finala a ptica se trese i podrhtava dok pariram vjetar i nosom i nagibom, što nikad u životu prije nisam imao prilike probati! Sretna okolnost je da se ovaj puta, nekad davno naučena, teorija iz učionice u potpunosti pokazala istinitom pa se vjetar pri zemlji zbog trenja i prepreka ipak u znatnoj mjeri smanjio pa slijećem bez imalo traverze, samo sa malim nagibom u vjetar.
Jedno od najzanimljivijih jedrenja u karijeri završava trackom od 191km po OLCu, iako sam planirao i puno više jer se moglo ostati još barem sat vremena u zraku, no lijepih strana ovoga leta je ipak puno više no ne toliko bitnih kilometara. Križ u blaniku nije bio moje sreće, pa se nije maknuo iz suhe termike te je zabilježio tek pedesetak kilometara. No, kako rekoh, sezona je tek počela...
I da ne zaboravim, čestitke kolegi Bakliži iz Zagorskog aerokluba, koji je unatoč godinama, jedan od rijetkih u Hrvata prihvatio podijeliti svoje letove sa jedriličarskom populacijom pa ga sve češće viđamo na OLC listi kako skuplja kilometre za HR.
OPTIMIZE!!!
Kruger track 191km
Kriz track 54km
jedrenje @ 10:09 |Komentiraj | Komentari: 0
ponedjeljak, travanj 6, 2009
SUBOTA, 4.4.2009. 156km 2000m

Početak sezone za debeljuškastog mi prijatelja nije mogao bolje početi. Subota kao dan za zagrijavanje, kumulusi su odjednom prokuhali točno u 13 sati, blanici se na brzinu pripremili i u roku od 15 minuta već smo bili gore. Kriz na prednjem, a ja na zadnjem sjedalu, sretni kao mala djeca, već planiramo kilometre. S obzirom da je vjetar istočni, a prvi dan ozbiljnijeg jedrenja, odlučujemo samo na šaltanje dionica istok-zapad, s tim da prvu dionicu radimo što dalje prema istoku u vjetar - do Vukovara, odnosno granice sa Srbijom.

Teškom mukom Kriz se vere prema gore i nikako ne prelazi 1700 metara, a potom ga molim za 5 minuta komandi jer je lijino oko pod lijevim krilom ugledalo jedan debeli masni Cu, i eto nas ubrzo sa 4 do 5 metara penjanja pod bazom na 2000m. Prepuštam mu ponovo komande i vadim mob ne bi li videom zabilježio prvu ovogodišnju bazu te nastavljamo s jedrenjem.
Nakon Vukovara, lagana dionica niz vjetar prema zapadu, kumulustrade u smjeru vjetra, što bi narod reko - lagano bazdimo uz minimalno curenje. Vrijeme prema jugu sada izgleda bolje i okrećemo prema Vinkovcima, a potom ponovo prema istoku. 100 kilometara sada je već palo, a

 vrijeme se odjednom gasi! Kako su brzo propupali, kumulusi se istom brzinom odjednom počinju gasiti iako još nema ni 16 sati! Odrađujemo još par zadnjih dionica na brzinu i potom na slijetanje. 156km za prvo Krizovo jedrenje ujedno je i potvrda njegova osobnog rekorda iz 2007. A cijelo ljeto je još pred nama!
OLC track 156km

NEDJELJA, 5.4.2009. 180km 2200m


Kao naručeno, nedjeljno je jutro opet nagovjestilo da će biti dobar termički dan. Ovaj puta prokuvalo je već u 11 sati, ali puno sporije nego dan prije. Prvi kumulusi pojavljuju se na našičkim brdima i vrlo polako se šire i prema nama. Punih sat vremena trebalo je da dođu i do nas, a potom slijedi guranje. Posada u sastavu Kriz i Kruger ponovo kreće gore puna optimizma, iako dan izgleda puno lošiji nego subotnji, što se kasnije pokazalo kao loša pretpostavka. Kumulusi, iako puno rjeđi i bezveznijeg izgleda, dižu sa prosječnih 2 metra, no danas sve do 2200 metara.

Da ne bi opet bazdili istok-zapad, odlučujemo prve dvije (relativno) velike dionice odraditi u smjeru jug-sjever. Prema Vinkovcima, a potom gore sve do mađarske granice. Nebo koje se ispočetka počelo zatvarati pod velom nekih visokih cirusa, nakon 15 sati ponovo se razvedrava i nastavljamo s nabijanjem kilometara.

Brzo pada Križov osobni rekord, a on sav sretan hvata zadnjih par dizanja od svega pola metra ne bi li srušio i dvjestotku, no sumrak se nemilosrdno približava i ostajemo na "samo" 180.
Slijetanje u smjeru istoka prilika je za još jedan video s rukom kroz prozor, a potom na staro pilotsko svratište - OMV, gdje se kuju novi planovi i raduje nadolazećem Slanina kupu na kojem će, nadamo se, pasti i neki novi, ne samo osobni nego i Hrvatski rekordi. I da ne zaboravim, hrabri je Maverick tog popodneva imao pravi dog fight negdje na baranjskom nebu kada mu je golemi orao štakavac pokušao sletjeti na krilo. Prisebni je Maverick brzo reagirao te događaj zabilježio i mobitelom.
OLC track 180km, 230 OLC bodova
OPTIMIZE!
jedrenje @ 09:34 |Komentiraj | Komentari: 0
nedjelja, ožujak 29, 2009
Kraj apstinencijske krize od jedrenja nasreću došao je jučer kada je posada u sastavu Maverick i Kruger otvorila sezonu na istoku Hrvatske.

Maverick je tako postao prvi pilot u Hrvata koji se ove godine upisao na OLC, uspješnim letom preko 50 bodova. Vrijeme bijaše prosječno, baze na cca 2000, dizanja do 3 metra, no siva zavjesa sa zapada brzo se navukla i nad nas ugasivši tako i zadnje kumuluse nakon 2 sata jedrenja. Ostali tog dana nisu, dakle, dobili priliku, no sezona je tek počela, kao i užurbane pripreme za Slanina kup 2009 - bitku jedriličarskih orlova na slavonskom nebu popunjenom, nadamo se, bazama na preko 3000...
Maverick&Kruger 42km olc flight.
Fotke s jedrenja
OPTIMIZE!
jedrenje @ 20:04 |Komentiraj | Komentari: 0
ponedjeljak, veljača 23, 2009
Ajde da i neki konkretan dogovor padne tijekom zime sa onim s kim je inače dogovor jako teško postići. Planirasmo posjetiti Bled, meku jedrenja u susjednoj nam Sloveniji, ali je rani prošlojesenjski snijeg omeo planove. No, kako za jedrenja ima vremena sve do penzije, odlučismo jučer ljuti mi neprijatelj i ja ostavriti planirano te odmah poslije slanina kupa, kao šlag na kolač, posjetiti ljupku destinaciju. Da ne bi sve ostalo samo na riječima, MrNo vadi i keš (EU valutu) za put, pa će jedrenje u kakvom duo discusu ipak pasti. Kamera je sve zabilježila, a u slučaju promjene plana, gorke osjećaje zasladit će nam mlado pečeno janje.
Da se u zimskim mjesecima na našoj livadi ne vode samo pusti razgovori, potvrdili su jučer i
drugari jedriličari na ovjesnim jedrilicama, zajedrivši i po više od sat vremena na slaboj termici i bazama od 600 metara. Bijaše tamo svakojakih čudesa, među kojima i ovaj tandem zmaj na točkićima, pa oni koji žele, ali se nikad ne bi usudili sami probati ovaj prelijepi sport, sada imaju priliku na čepinskoj livadi u tandemu sa iskusnim instruktorima.
OPTIMIZE!
jedrenje @ 09:29 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
subota, prosinac 6, 2008
    U iščekivanju nove sezone prisjetit ćemo se nekih nezaboravnih impresija s letenja u 2008. Dramatični oblaci u pozadini daju do znanja da je termika još uvijek itekako prisutna, no ne iznad matične livade nad koju su se navukli cirusi.

Vuk-T nakon letačkog dana 11.6.2008., 17:50h.
(uvećaj - 1600x1200)
jedrenje @ 09:19 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
nedjelja, srpanj 20, 2008
Na kraju ovogodišnjeg jedriličarskog kampa, pao je okvirni dogovor da ga organiziramo i nagodinu, uz još više gostiju, domaćih i inozemnih, te da se tradicionalno održava i svojevrsni Slanina kup, nazvan po večeri koja je pala prvog dana ovogodišnjeg kampa.

No, da se nakratko ostavimo jela i uhvatimo letenja, točnije jedrenja. Prvi letački dan kampa nismo zabilježili zapaženije rezultate, bio je to tek dan uhodavanja. Jedrili smo lokalno, u okolini aerodoroma ne bi li se gosti bolje upoznali s terenom i vremenskim (ne)prilikama. Prvi pravi letački dan bijaše četvrtak kada smo zabilježili 3 leta na OLC-u, onako sasvim prosječna. Termika je proradila malo kasno pa smo nabrzaka posjedali u vuka, dg-a i blanika. Franc je u tristotki odradio 145km, odlučivši se za južni dio Slavonije, dok sam ja u vuku odlučio na suprotnu stranu, prema sjeveru Baranje donijevši nam 119km.. Baze na 2100m i prosječna dizanja, oko 2 metra. Zajedno sa 2 blanika, skupismo ukupno 445km.
Track Franc 145km.
Track Kruger 119km.
Track Kriz 92km.
Track Mister No 89km.
Najjači dan kampa bijaše subota, počelo je kuvati već oko 10:30, kumulusi lijepi kao slika, no malo nisko, baze na početku dana samo 1200 metara. Prvi u stotki kreće Gregor, iza njega Roman, a nakon pola sata pauze zbog puknute karike užeta, polijeću vuk i 2 blanika. Eh kakav je to bio dan. Sa 90 postotnom sigurnošću bio sam siguran da će pasti 300km sa vukom, no zbog malih taktičkih pogrešaka, nepotrebnog bauljanja i lomljenja predzadnje dvije dionice na kraju dana ispalo je "samo" 234km.
Nakon polijetanja ubrzo sam sreo Gregora te smo zajedno, pod bazama na 1300m, krenuli put zapada, prema Našicama, planirajući dalje sve do Slatine, a možda i do Čakovca. Iznenadni komad plavetnila zapadno od Našica natjerao nas je da ipak odradimo "dosadnih" 6 dionica na istoku Hrvatske, gdje je vrijeme prosto bujalo kumulusima. Kod Našica sam iz vidokruga izgubio Gregora i krenuo polako prema krajnjem istoku. Kod Vukovara fantastična paljevina nekoliko hektara zemlje i dim, a na vrhu kumulus baze 1600 metara. Još 4 dionice, nazad prema Osijeku, južno ka Đakovu i dvije bezvezne pa na sletanje nakon skoro 6 sati leta. Sličan zadatak odradio je i Gregor, skupivši nemalih 340km. Sa Romanovih 240km u DG300 i 4 leta u blaniku, na kraju dana brojali smo ukupno 1119 kilometara! Ako bude sreće i dobrih dana, još malo pa ćemo preći lanjskih 4000km do kojih nam fali oko 500km.
Kao da nije bilo slučajno, baš taj dan na meniju je bilo pečeno janje, a uz hrpu luka, gajbi piva i ostalih mirodija, druženje se uz letačke priče nastavilo sve do sitnih sati.
Track Gregor 340km.
Track Roman 240km (uploading).
Track Kruger 234km.
Track Sherpa 98km.
Track Križ 90km.
Track Vrki 71km.
Track Deda 46km.
Jubito video, vuk i dg300 u stupu.
Galerija fotki s kampa.
OPTIMIZE!
jedrenje @ 15:30 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
srijeda, srpanj 16, 2008
    Vole ljudi jedrenje kao i mi pa malo navratili u ravničarski dio Istočne Hrvatske ne bi li dosegli 500km, kad već nikako ne uspjeva nama. Dovukli jučer pravu pticu, DG300, izvukavši nam suzu na oko. Roman i Franc, u iščekivanju još jednog prijatelja iz bliske nam Slovenije koji dovlači još jednu sličnu pticu, oprobali su danas strašnu i nadaleko čuvenu čepinsku termiku, no zahvaljujući (pre)jakom zapadnjaku koji je ubrzo razbio stupove, nisu pali neki strašni kilometri. No ima, vremena, "čepinski kamp" tek je počeo.

    Bilo je dakle lijepo dijeliti danas stupove s DG-om, gledajući ga preko krila Vučine u borbi sa uskim i rastrganim stupovima. Morellijev paraglajderski elektronski vario uspjeh naštimati tek nakon sata isprobavanja, no kasno jer je zapadnjak već razbio stupove. Prava suprotnost prošlotjednoj srijedi koja nas je podarila najjačim ovosezonskim stupovima i kumulusima školskim kao vekna kruha (jubito video, track 127km).
    Sletjeli su DG i Vuk skoro u isto vrijeme, a odmah iza nas i blanik sa šefom i pčelom u njemu. Specijalna zadaća zemaljske posade bila je danas pripaliti logorsku vatru kojoj smo nedugo poslije sletanja izložili slaninu ne bi li ju učinili probavljivijom. Dok ovo pišem ekipa se još grije, no ne zadugo ako vampir Šerpa pokaže svoje pravo lice. Pun je mjesec naime...
jedrenje @ 21:38 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
četvrtak, lipanj 12, 2008
    Da ne objašnjavam naslov u detalje, dovoljno govori sama fotka uz tekst. Jutros saznajem kako je atmosfera jučer bila izrazito nestabilna i to sve do 12.000 metara visine. Otuda onakvi zadivljujući kongestusi - veličanstveni bijeli tornjevi u koje sam buljio cijelo vrijeme jedrenja. Samo jedrenje nije bilo ništa posebno, samo sat vremena i 56 kilometara. No zbog prizora koje nam je mama Zemlja
upriličila jučer poslijepodne bilo je to ujedno i najljepše ovogodišnje jedrenje.
    Dizanja 2 do 3 metra, baze na 1700 metara. Tako je, naime, javio Križ iz blanika koji je jedini to poslijepodne dosegnuo bazu. Vodeći se osnovama XC jedrenja koje kažu da ne treba koristiti cijeli stup sve do baze primjetimo li da dizanje polako posustaje i ako očekujemo veća dizanja drugdje, napustio sam prvi stup na 1400 metara i krenuo dalje. To dalje ipak se pokazalo dosta dalje niz vjetar, a kako je polijetanje bilo u 16:38 i veo raspadnutih kongestusa već počeo prekrivati cijeli istok Hrvatske, odlučio sam odustati od puta do slijedećeg vrlo obećavajućeg Cu-a te odmah odraditi final glide i malo uživati u prizorima neba.
    Na kraju ipak dovoljno za OLC - 56 kilometara, slično kao i Križ koji je odradio 47 kilometara, taman dovoljno za preko 50 bodova za upis na OLC. Ostali letači nažalost nisu prešli 50, no i polijetanje je bilo kasno.
Fotke galerija.
Jubito video.
Krugerov track 56km.
Križev track 47km.
OPTIMIZE!
jedrenje @ 10:05 |Komentiraj | Komentari: 0
utorak, lipanj 3, 2008
    "Prema prvim informacijama, na području Nove Gradiške u općini Rešetari poplavljeni su podrumi kuća, dvorišta, ceste. Na kninskom području u općini Biskupija tuča veličine oraha uništila je vinograde. Inače, ovaj nestabilan zrak dio je iste zračne mase koja je i u Njemačkoj uzrokovala jako olujno nevrijeme i bujice, a nalazi se u sklopu malo sniženog tlaka zraka koji se prostire iznad većeg dijela Europe." - riječi su voditeljice današnjeg Dnevnika 1.

    Iako su cirusi svojim prozirnim velom polako obavijali slavonsko nebo dolazeći iz smjera zapada i noseći zao znak, nekoliko propupalih kumulusa oko 15 sati dalo nam je nadu da se i danas može uloviti pokoji kilometar. Izvidnica u vuku dala je obećavajuće rezultate dizanja pa je ubrzo poletio i Križ u L-13. Oko 2 sata bauljanja iznad grada, prekinula je tamna zavjesa fronte koja se stvorila svuda uokolo. Niti ne pomišljavši na neke ozbiljnije kilometre, ostajemo gore koliko god možemo, dokazujući da se i u lošim vremenskim uvjetima i u, za 21. stoljeće već raritetnim letjelicama, uz snagu volje i malo umijeća može izvući maksimum.
    Slijećemo u smjeru istoka i protrčavamo malo duže prema hangaru jer kišica koja već rominja već je otjerala padobrance sa njihova starta. Nisu stigli ni skočiti,  gledaju nas pokisli i u čudu pitajući se odakle se ovi sad stvoriše.
OPTIMIZE!
Križ track 39km.
Kruger track 45km.
jedrenje @ 20:22 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
nedjelja, lipanj 1, 2008
    Nakon dugo vremena čulo se na livadi vučje zavijanje. Poletio je prvi puta ove godine Vuk-T, ulovivši nam 147km, prosječan rezultat obzirom na prvi let.
    Na probni let vukom odlazi prvo šef, ostaje čovjek gore sat dva, termika je dobra a sprava je ipak malo jača od limenke L-13. Nakon guštanja pod bazama silazi, te prepušta stolicu studentima. Nakon lanjskih užitaka na cirrusu i dg-100, ostajem zaprepašten lakoćom kojom vučina leti! Provedoh u vuku kojih 80 sati, ali nakon 7 godina već sam ga pomalo zaboravio. Brzo se iznova privikavam i već u prvom stupu dosežem bazu na nekih 1500 metara. Vjetar je zapadni, a vrijeme prema zapadu izgleda atomsko pa nema dileme - prva dionica što dalje u vjetar.

    Negdje ispred Našica velika plava rupa, a iza toga na brdima kuva kao u najboljim danima 2007! Ipak posustajem pred velikom rupetinom te odlučujem nazad jer ipak je već 16 sati, a 5 dionica još treba odraditi. Iako iznimno primamljivo, vrijeme na brdima ostavljam iza sebe, što se pokazalo taktički OK jer već nakon četvrte dionice vrijeme lagano posustaje, kumulusi se gase, a ja vrtim zadnje poznate lokalne stupove - Velike Čepinske. Ne znajući kuda bi sa petom i šestom dionicom, odlučujem visinu potrošiti leteći s vjetrom u bok, što južnije pazeći na visinu, a potom nazad prema livadi u "final glide".
    Dva su blanika danas također skupljala OLC bodove, Mister No u prvom 47 kilometara (track), a Sherpa u drugom tko zna koliko. Nije čojek, naime, ponio GPS od kuće, zanio se roštiljem i kobasicama!
Krugerov OLC track.
A tu je i video: http://www.youtube.com/watch?v=hGsD5NqSo2g
OPTIMIZE!
jedrenje @ 22:06 |Komentiraj | Komentari: 0
subota, svibanj 31, 2008
Nakon 6 mjeseci virtualnog letenja, sezona malo kasni, ali nije mogla bolje početi.
Prvo pravo jedrenje pa odmah preko stoje. Stara posada Maverick i Goose

napravila je 139km u, kako ga jedni Švabe kondoraši nazvaše - letećoj pepeljari, misleći pritom na limenog blanika.
Počelo je ne baš slavno. Prvi let sondiranja okončao sam nakon nepunih 15 minuta i otkačivanja na 600 metara! Iako je pajper usput prošao kroz 2 naizgled obećavajuća stupa, pokazalo se da baš i nije tako. Sa 600 metara pa sve do zemlje niti jednog stupa usput, a prošao sam dobrih 10 kilometara vijugajući, probavajući sve poznate i nepoznate lokalne izvore termike, izorana i spaljena polja pa čak i naselja. Nigdje ništa.
Nakon sat vremena pauze, kumulusi su se sa zapada ipak malo približili livadi te krećem zajedno sa drugarom Maverickom na još jedan pokušaj. Ovaj puta uspješno smo se zakačili, iako stupovi nisu bili baš izrazito jaki. Nakon četrdesetak minuta i 2 uspjela pokušaja izvlačenja iz zone sa 300 metara, na kojima smo čak razmišljali i o sletanju, hvatamo prvi jači stup i penjemo sve do baze na 1800 metara. Vičemo od sreće i hvalimo dar boga termike, jer ipak je ovo prvo ovogodišnje "ladovanje" pod bazom!
Dalje je sve lako, 6 dionica sa vrhovima ne tako jako udaljenim od livade, jer ipak je dan za neku trojčicu, donosi nam ukupnih 140 kilometara za OLC. (link na OLC track)
Naravno, tu je i jubito video sa današnjeg jedrenja!

Nadalje, Sherpa odletio 56 km (track), a chvarak Kriz 52 (track). Svi zajedno 247!
OPTIMIZE!!!
p.s. žao nam je što još nitko u okruženju bivše SFRJ, osim europejaca Slovenaca nije prihvatio OLC kao jeftinu i nadasve motivirajuću alternativu klasičnim natjecanjima kojih u zadnjih 18 godina ionako nema, a penzija je blizu :-(
jedrenje @ 21:52 |Komentiraj | Komentari: 0
petak, travanj 11, 2008
Dakle šta sad tu pisac baljezga, Severina, Mister No?! E pa pogledate li pomno izraz lica čojeka na fotki koji trijest i kusur godina dolazi na livadu nebil laširo ticu o kojoj svi trijest godina pričaju, bit će vam naslov malo jasniji. Izraz je to lica koji je mene odmah asocirao na moj izraz lica da sam se kojim slučajem našao na barci kad je dotična gospojina snimala na čamcu svoj blokbaster (a ja samo u ulozi promatrača, dakako).

E pa po svemu sudeći, izgleda da će apstinenciji čuvenog mi neprijatelja ovog ljeta ipak doći kraj! Pile su nekidan sastavljene, spremne za letenje, kumulusi odavno prokuvali nesmiljenom žestinom (zmajari već napravili prva jedrenja preko 2000m i prve prelete), GPS-ovi napunjeni i brojniji nego prošle sezone, alternativni aerodromi sve do Zagreba ucrtani... Prošlogodišnjih 4.000km prema realnim prognozama ove bi godine moglo zamjeniti kojih 8.000.
Tomu u prilog ide nam i globalno zagrijavanje i sve burnija i nestabilnija atmosfera, sve brojnije pijavice i orkanski vjetrovi - za nas albatrose raj! Samo se vozajte što više u limenkama i ložite mazut, mi jedriličari sretni! Možda pred penziju za kojih tridesetak ljeta, ne računajući Mister Noa koji je već u četrdesetima, doživimo i Namibijske uvjete ovdje gdje nekad ležaše Panonsko more, poznatije među stanovnicima ovdašnje stepe kao Mare Panonium. A kad bude ovdje namibijskih uvjeta i baza na 5.000 metara, valjda će nas većina umjesto u švicarskim limenkama i češkim pepeljarama zasluženu mirovinu uživati u njemačkim plastikama, a vanterenska slijetanja umjesto "pozdravom iz Brođanaca" javljati sa "Mićo, guten tag, ponesi mi osobnu u pajperu, ja u Klagenfurtu!"
Za kraj, dakle kako svijet ide dalje, bolje rečeno naprijed, a mi još debelo kaskamo, izgleda da ćemo umjesto na domaćem terenu Lijepe Naše, po prve medalje i utješne nagrade u jedriličarstvu morati kod susjeda:
- Državno otvoreno prvenstvo Slovenije u jedriličarstvu 2008 (15m, otvorena i klupska klasa!)
- Državno otvoreno prvenstvo Srbije u vazduhoplovnom jedriličarstvu 2008 (također i klupska klasa)
A evo i malo za vježbu, hvala zmajaru Dariju na linku (osnove korištenja garmin gps-a na jedriličarskim preletima), ovo pročitajte, trebat će...
jedrenje @ 12:49 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
petak, siječanj 25, 2008
Kako reče naslov, nikad deblji nismo bili, ubi nas zima. Svaki slobodan dan izmišljamo neki oblik rekreacije, a rekreacija obično završi uz vatru ili neki stol (ovo je ipak gastro-letački dnevnik, neka nitko ne zamjeri)!
    Na samu staru 2007. godinu pođosmo na -7 celzijevih u pol metra snijega zatrpani Jankovac gdje je blizu Češljakovačkog visa pala pečena slanina i ljuti luk. E to je bio pos'o zime. Zaleđeni slap (video), suhi snijeg posvuda (fotke), a vidjesmo i snježnog čovjeka - Nepalskog Jetija. Na povratku Križ luta prema Slatini, no zahvaljujući prisebnosti navigatora nismo završili jedni drugima kao obrok (priča iz Anda o srušenom avionu).
    U večernjim satima leti se Condor ne bi li se što bolje pripremili za predstojeću sezonu. Koeficijent 1.15 da će biti najmanje 3 vanterenska ove sezone. Nakon četrdesetak utrka letjelo je sveukupno 120 pilota, od kojih tek desetak domaćih jedriličara. Na OLC-u gledaj i plači - sjeverni europski narodi preselili se na jug i lete svakodnevno letove oko 1.000km.
    Red simulacije, red kondicijskih priprema pa je tako ljuti neprijatelj na jedvite jade nabavio novog konja dvotočkaša te se sada šepuri gradom i oko zoološkog vrta. Izgladnjelo čestim vožnjama i stotinama pregaženih milja, tijelo traži proteina pa se tu i tamo konji i jahači zaustave u Fort Koulveru kod Ćerdrizija, a uz rezervnu gumu u torbici obavezna je oprema i 10 deka paškog sira, zlu ne trebalo.
    Da vrag dođe po svoje i kad ga se ne zove, dokazali smo nekidan svrativši i u jedan poznati lanac brze prehrane. Od tada MrNo pumpa gume pola bara više. Najuporniji jahač ovih dana nedvojbeno je Križ, zapali tu i tamo i do susjedne Baranje ne žalivši znoja i muke svoga zelenka koji stenje pod teretom gazde.
    Vrag nam više ne da mira, valjda će uskoro doći i to toliko očekivano proljeće ne bi li tipke laptopa trošio i na letačke teme. Pilatuse smo nekidan okačili na zid, valjda neće tamo dugo ostati.
   
    Za HTV dnevnik, iz reaktora nuklearne centrale Černobil, Branka Šeparović...
jedrenje @ 11:43 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
ponedjeljak, rujan 17, 2007
    Napokon jedan slobodan dan, a da se i vrijeme potrefilo, prognoza od sinoć kaže ujutro magla a tijekom dana moguć vertikalni razvoj. Tako i bijaše! Motoristi zaposjeli livadu, veliki događaj je u tijeku, stotine dragstara, harleya, r-ova, a na razglasu rock. Nema druge nego sastanak na OMV-u pa u potragu za kojim slobodnim mjestom u dvosjedu ili jednosjedu po okolnim aerodromima. Maverick također slobodan, ostali javljaju na twitter da naŽalost rade, ipak je petak. Put pod kotače pa po upražnjenje iskonskih čovjekovih želja o letenju poput ptice, u onomu najljepšem obliku - JEDRENJU!
U Brodu sva sila ekipe, 2 mjesta ipak slobodna. Jedno u Blaniku, a drugo u Cirrusu. Nije loša ptica Cirrus, kažu znalci, samo ponekad malo mušičava. Brza, u vrijeme kad je napravljena vrhunska takmičarska sprava. Std Cirrus  počeo je titulom svjetskog šampiona 1968 u standard klasi, a još i danas u samom je vrhu na svim svjetskim natjecanjima u klupskoj klasi, uz bok mnogo novijim jedrilicama. Zna ponekad "kliznuti" na krilo pri malim brzinama u zaokretu. Male površine komandi pravca i nagiba, stvoren za velike brzine. Finesa nešto bolja od DG100, ali manje upravljiv. Sve rečeno prije laširanja obistinilo se već u šlepu. Veliki otkloni palice potrebni su za korekciju nagiba. Prvi stup, iz predostrožnosti brzina 90-100km/h, slično kao kod DG-a, ptica penje bez problema. Kako vrijeme odmiče, približavamo se bazi, i osjećaj sigurnosti raste. Malo oštriji zaokreti, i već se bolje penje. Tek kada brzina padne na oko 80, pri 30 stupnjeva nagiba, zna se doista desiti da ptica malo klizne na krilo bez prethodnih jako izraženih vibracija kao što je to slučaj na vrlo sigurnom pilatusu. No ništa značajno, po režimu brzina vrlo je sličan vuku. E da, još u šlepu začudio sam se koliko je lagan na palici. E po tome je sušta suprotnost vuku.
Pošto baze nisu visoke i dan nije idealan za duge prelete, držimo se unutar kruga 30km od aerodroma. Na stanici se već čuju i ostali koji su zajedrili. Pod lijevim krilom pilatus (video1), u daljini DG, a blanik se čuje samo preko radioveze. 1200m, stiže MMS. Otvaram, kad imam što i vidjeti - Maverick također u zraku! Bez puno muke, prvih 100km pada, ptica je brza, baš poput DG-a, šteta što dan nije malo bolji. Kako vrijeme odmiče, kumulusi (video2) postaju sve tanji i sve rjeđi, ali stupovi koji su ostali iznimno su jaki! Zadnji stup pokazuje prosječnih 3 metra, na udare i do 5, vodi me do zadnje baze te pada odluka da se odradi i zadnja dionica prije sletanja. Nije odrađeno klasičnih 6 dugih dionica, no za prvi let u novoj spravi zadovoljava i 135km po OLC-u (track).

Sad tek vidim da ni vuk nije loša sprava, valjda će do proljeća oba s matičnog nam nosača poletjeti ponovo, uključujući naravno i pilatuse. Bit će tu onda hrpa kilometara. Još i da prijatelje Brođane naviknemo na čari OLC-a, e gdje bi nam bio kraj! Zasad nas šiju susjedi Mađari, imaju dobrih sprava i dosta se leti, ali tu smo negdje, nisu nedostižni. Zasad pred kraj sezone ostaje da se odradi još dva, tri blanik kupa, pojede par prasadi, a onda navali narode na teoriju tijekom zimskih mjeseci, upravo se skenira XC Helmuta Reichmanna...
jedrenje @ 10:41 |Komentiraj | Komentari: 0
utorak, rujan 4, 2007
Nema do prave plastične ptice! Kakvo osvježenje i odmor za dušu, no o tom potom...
Zadnjih dvadesetak dana livadu okupiraše padobranci europskim prvenstvom pa se vrijeme uglavnom ubijalo na modelarskom startu, u spravama s motorom i u generalnom pospremanju hangara i livade za nadolazeće prvenstvo. Vječiti Krugerov neprijatelj u to vrijeme šalje poruke negdje s Velebita, uživa, kaže pod bazom je, a i jedri se u Sinju!

U međuvremenu Stigao i bijeli dim pa je focke wulf ponovo poletio, ali ne zadugo. Kobno neizvlačenje antene na stanici dovelo je do gubitka kontrole u lijevom zaokretu i od onolikog modela ostaše samo dugmići! Proizvodnja kreće dalje, a otišlo se tih dana i do Lučkog te pozdravilo prijatelje jedriličare.

Ljubavne zgode Staneta Šerpe prepričavaju se iz dana u dan, uglavnom na obližnjoj benzinskoj i novootkrivenoj postaji gdje se osječko toči za po kunu deci.
Stari biljojed, od milja zvan Vrbika, bijaše nasamaren u veletrgovini gdje su mu prodali pokvareni kompas. Kinezi na brzaka zamjenili oznake za sjever i jug. Ironija je tim veća što su pokvareni kompas prodali dugogodišnjem motornom pilotu, a uz to i inžinjeru.
A sad ono najbitnije. Dvajs godina slušam DG ovo, DG ono, čitam po "soarinzima" rade ljudi prelete i po 1000km u njima u nama dalekim zemljama. Pa ajd reko više napokon, svi ciljevi sezone su ostvareni, a kad već postoji jedan takav u blizini da se i to proba. Sve se potrefilo, vrijeme idealno, taman prokuvalo, nedjelja je pa se, veli bozanić, ne smije ništa raditi. Na zapovijed! Na brzaka 3 kremenadle pa put Broda, juri se 160! Tamo već blanik na polijetanju, iza njega i druga draga sprava zvana pilatus.
Sjedam u DG-100. Kaže stari vuk pazi, osjetljiv je po dubini. Polijećemo a ono pogled puca na sve strane - veliki pleksi i niski rubovi kokpita pružaju fantastičnu preglednost na sve strane! Nema zujanja i šuštanja, ptica leti glatko kao po staklu. Vario neprestano preko 3 metra, otkačujem u 5+ (više ne pokazuje)! Elektronski vario pišti preko svih granica. U stupu brzina ne pada ispod 90, a penje bez problema. Udoban ležeći položaj s glavom zavaljenom u naslon, e to je nešto sasvim novo i prvi put isprobano. Ne mogu se načuditi kako dobro penje, a brzina u stupu ne pada ispod 90, nerijetko i 100, oštri zaokret s lakoćom se održava, palica lagana kao pero (jubito video). Ubrzo Smo pod bazom, a kumulusi ogromni na sve strane. Zapovjed je drž se zone pa si zacrtavam granicu od 25km od aerodroma. Bez puno kruženja u stupovima, uglavnom delfiniranjem sa 150 do 170 na sat, dionice od 50km padaju kao od šale. Zanesen delfiniranjem od baze do baze, ne gledam previše prema zemlji, uglavnom pratim GPS i instrumente. Odjednom ispod mene novi rotor, spoj nove autoceste od Đakova?!

Pogled lijevo, a ono dolje već skoro Đakovo! Vidljivost je izvrsna pa se već vidi i Osijek kao na dlanu! Po prvi puta vidim da 1000km nije samo san iz časopisa, pa po ovakvom danu ne mora čovjek u Namibiju po te kilometre, dovoljna je samo ovakva ptica, prostor Osijek-Varaždin i u 6 dionica OLC-a san svih snova je tu! Na kraju, za prvi let i upoznavanje s pticom, sasvim zadovoljavajućih 251km (track). Samo da još dodam, već drugu noć Ga sanjam...
jedrenje @ 10:39 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
četvrtak, kolovoz 2, 2007
    E kakav je to vikend bio... Počelo je slučajno, opet poslije piva na benzinskoj. Otvoriše se stomaci te naručismo telefonski na brzaka jedan ljuti, ali stvarno ljuti fiš u obližnjoj Baranji ne znajući da se na poziv javila iskonska Mađarica koja je tog poslijepodneva bila itekako raspoložena da nam ga zaljuti. Već na prvi srk jezici su se užarili, trbuh uskuvao kao Etna, a potoci znoja potekli niz proćelava čela hrabrih letača (vidi film) Ljut, a opet tako neopisivo fin. Kuhari su pobrali naše najveće simpatije, vječna potraga za ultimativnim fišem je završena. Najljući mi neprijatelj MrNo netragom nestao još oko 13 pa propustio blagodat. Okusit će ga i on, samo sutra.
    Odmah jutro iza, skačem Do obližnjeg Sinja, a u hangaru neke lijepe plastične ptice, jantar i astir cs 77. Na brzaka ih podragam nadajući se i u njih jednog dana sjesti te dalje do Splita. Na povratku sve blagodati Korenice u svom najboljem svjetlu - ogromna padina a ispod isto tako ogromno polje, termika udara, cessna se trese, upornice trpe. Tako je uvijek pored strašne Korenice. Nema jedrilica, svuda pustoš, šteta potrošene termike. No ništa zato, na povratku na matični aerodrom već se gura i sprema za jedrenje. Već pomalo umoran od dva dana na putu i potoka piva na Bačvicama, ipak sjedam iza kolege Goosa i krećemo na jedrenje. Vrijeme naizgled obećava, ali stupovi su pomalo potrgani. Penjemo do 1200m na termici obližnjih "velikih čepinskih" polja te izdajem zapovijed "na paljevinu!", pokazujući pritom na srednje velik požar točno iza Čepina. Računajući da stup sigurno radi, krećemo prema dimu, no vjetar ga je iskosio dobrano prema zapadu, niz vjetar. Šta je tu je, alternativni aerodrom - Veliki Brođanac je bizu pa riskiramo i ulazimo u miris dima, no vatra je već zgasnula i osjetimo samo slabu turbulenciju. Na 700m i 10km od matičnog aerodroma, uz umjeren čeoni vjetar okrećemo put kuće, no GPS pokazuje mali ground speed, propadanje je veliko. Odlučujemo ne riskirati povratak već okrećemo ka obližnjim Brođancima, još jedan pokušaj na obližnjem suhom izoranom polju, no slabo. Školski krug i sletanje. PALO JE PRVO VANTERENSKO, da ne kažem vanaerodromsko!
    Odozgo dosadni pozivi MrNoa koji svake minute propitkuje "di ste di ste, ja tu ja vamo ja tamo". Slijedi hladni odgovor sa prednjeg sjedala četrnaestice parkirane usred visokog korova, pokraj ogromne hrpe đubreta s obližnje farme: BROĐANCI NULA METARA! Slijedi poziv mobitelom shefu:
- Evo mi sletili...
- Pa dobro, odgovori shef.
-Aliiiii....... u Brođance!
- Pa kako?! - ljubazno će Mića zbunjenim glasom.
- A eto, čeoni vjetar, računali na paljevinu, no ništa, nismo htjeli riskirati...
- Dobro - odgovori shef i spusti slušalicu.
    Ne znajući za daljni potez zapovjednika Enterprajza, čekamo u hladovini krila i vrtimo film unazad. Eto ti pajpera nisko na horizontu. Sleće Mića s pajperom i kaže "Maverick spremi se, polijetanje s punim flapsom!" Polijećemo dok Goose pridržava krilo, još jedno kratko jedrenje prije sletanja u Čepin, na zemlji krici usplahirenog i jalnog Mr Noa koji je upravo izgubio ono janje za okladu s početka sezone. Dolaze i stariji jedriličari "tješeći" nas:
-Pa ja sam bar 20 vanterenskih imao! Svaki ozbiljni jedriličar, a pogotovo piloti kao što ste vi iz odreda Top Gun,  mora i to iskusiti. Ne radi se bez veze i po jedno vanterensko za srebrno C - reče riječi utjehe te se okrene ka zalazećem suncu i nestade u crvenkastom svjetlu sumraka...
    I za kraj, jučer opet dan za 5, kao oni dani s početka ljeta, baze 2600m, Šerpa (olc) i Križ (olc) svaki po 60km ko od šale. Top Gun odred jedva 20km :-(( Odred Kreketuša 0km. Danas prognoza slična, ptice spremne, kombinezoni, cepin i boce s kisikom spremni! OPTIMIZE!
jedrenje @ 09:30 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare
nedjelja, srpanj 15, 2007
Od zadnjeg leta prošlo je točno 15 dana. 15 dana odmora od livade na kojoj u tih 15 dana bijaše samo jedno jedrenje, hrabroga Šerpe na letu ispitivanja termike. Neslavno je završio popevši do 700m i sletjevši ubrzo potom.
    Godišnji odmor je dakle prošao, Kruger bijaše u vigvamu sa skvo ciglih 10 dana penjući se redovito na obližnje brdo kanjonom Paklenice ne bi li našao brdske mudrace koji obično tamo obitavaju. Nije našao mudrace, no našao je piva u malim količinama po paprenoj cijeni. No ništa ne može nadoknaditi sat vremena provedenog u društvu hladne žuje, pokraj ledenog potoka, nakon iscrpljujućeg sata nošenja i još jednog sata vožnje bicikla do obližnjeg doma na 450 metara nad morem.
    Dakle, iako na odmoru, bez visine se ne može, a i hladnije je nego na kamenoj plaži prepunoj pohanih čeha. Kruger je izdržao pet uspona u 10 dana, svaki dan od 11 do 16h, najgore vrijeme kada je sunce najviše na obzoru a kanjon najzagrijaniji. Stijene jednostavno isijavaju što se najbolje osjeti pri spustu kada prođete pokraj neke stijenčuge - naizgled hladan povjetarac odjednom prekine kao iz fena vruć zrak. Izdržao je i Norco, a popustio je samo aluminijski bidon za vodu puknuvši točno na varu. Poseban je i doživljaj kada pribjegnete bijegu od sataraša iz frižidera na planinarski grah kojemu svake godine imate običaj uživati nakon teškog uspona, a dočekaju vas riječima "nema graha ove sezone, samo za grupe po narudžbi!" WTF!? ARGH! Nakon toga slijedi, pogađate, spust do sataraša.
    Povratak na livadu donio je 5 dana lošeg vremena, a onda subota, 14.7. i vrijeme kao stvoreno za letenje bez motora.Nema nas puno na livadi pa Šerpa i ja u dva blanika odlazimo gore. Otkačivanje već na 350m zahvaljujući konstantnom dizanju od 4 do 5m već pri prvom zaokretu pajpera šlepera. Stupovi su rijetki, ali zato iznimno jaki, a kumulusi kraće traju no obično. Rijetki stupovi ispočetka odvraćaju me od nekog daljeg preleta, no kako se vrijeme poboljšava počinjem dionice Brođanci-Klisa duge 30 km i tako 4 puta.
    U skupljanju kilometara (vidi track) pomaže i paklena paljevina negdje iza Čepina generirajući stup dima i dizanja oko 8 metara u sekundi i tako sve do 2300 metara gdje se stvara mali karakteristični "paljevinski" kumulus. Cilj je je srušiti opakog švabu koji je u 6 dana u Sinju u DG-500 zauzeo čelo na Hrvatskoj ljestvici OLC-a. Nakon 4 dionice po 30km i još dvije manje, s početka dana, švabo je neslavno završio na drugom mjestu pa odličje zasad ostaje hrvatima. I to samo za 14 bodova razlike u 6 letova! (lista) Ako se odluči na još jedan izlet do Lijepe Naše, bit će gusto. No i mi smo jaki. Svakim danom sve jači. A i prognoza slijedećih dana je paklena.
jedrenje @ 21:51 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
petak, lipanj 29, 2007
    Da, dosao je napokon i idealan dan, plus odlucio shef pustiti me malo samog na jedrenje, ali po Marfijevom zakonu mora nesto poci po zlu pa je Kruger budala prvi put nakon tri mjeseca od pocetka sezone - OSTAVIO GPS KOD KUCE! (jubito filmic). Dan je poceo kisom pa je mozda i to jedan od razloga, no bilo kako bilo, poslije 14h dan je pukao kao rijetko kada ove godine, vjetar nula, baze 1500, dizanja 4 metra.
    Nije nas puno doslo, Ticho, mali Jurisic - potencijalni jedrilicar, i ja. Valjda je i to jedan od razloga sto podjoh sam gore. Drugi blanik rezerviran za Tichu koji vjezba prije lasiranja. A nakon lasiranja obecao je prase pa nam je u interesu da sto vise vjezba. Nego, vratimo se jedrenju. Eh sad tek vidjeh kako je bezveze besciljno lutanje ispod kumulusa kad nemas zadan neki cilj. Nemotiviran, jer kako rekoh, budala ostavio gps kod kuce pa nema ni kilometara a ni bodova za klub na OLCu, odlucih barem vjezbati malo preskakanja izmedju stupova. Bez rizika da cu iscuriti jer ne idem ispod 1000 metara niti dalje od Brodjanaca, letim dionice od 5 do 10km izmedju kumulusa koje sam odabrao kao najbolje i to sa konstantnih 140km/h. Prije samog kumulusa prevlacim blanika pod samu bazu i tamo nastavljam penjanje svega nekoliko krugova do same baze i onda ponovo dalje. Mogu se ovako bitno poboljsati brzinski prosjeci koji nam sada iznose oko 50km/h s blanikom. Samo treba biti i dobar dan, naravno. Da ne kazem "Dobaaljjj daaannnn", kao moj prijatelj Sherpa (jubito filmic).
    Bauljam tako sve do 19 sati i odlucujem polako na sletanje. Dolje sva sila jedrilicara, letio je Deda pa i Sikac nakon dugo vremena, a i dvojica poletaraca. Od kisnog dana na pocetku dana, ispao milina dan. Taman jedrenje prije 10 dana godisnjeg u Paklenici, gdje se Kruger ode rijesiti stresa od druzenja s Mister Noom, a mozda padne i neko jedrenje u Sinju. Ma zapravo, kakvo jedrenje, treba se malo verati po stijenama i nabijati kondiciju za lasirajuce prase, chevape i tko zna sto sve ne...
    OPTIMIZE!
jedrenje @ 11:45 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
petak, lipanj 22, 2007
    Kao što naslov kaže, bilo je ljuto zadnjih tjedan dana, malo kasni nova priča, no eto, u trenucima dvokolice odlučih staviti i zadnje događaje na papir.
    Počelo je u hladu ispod saletla, bliži se vrijeme ručka, kamiondžije u subotu zatvorile aerodrom pa nema letenja. Odlučismo stoga utopiti tugu u fišu tako ljutom da ga majstori Mađari na ovim prostorima još nisu uspjeli spraviti. Zovem i naručujem "ne ljuti, nego extra extra ljuti da ga čojek teško može svariti" ne bih li uspio otrovati najljućeg neprijatelja mister Noa i ađutanta mu Šerpu.
U društvu Križa, Tiće i dvojice neprijatelja, sjedam i željno iščekujem otrov, a ono razočaranje - pa čak ga i OKNJJ (onaj koji ne jede janjetinu i bira griz ispred fiša), jede bez problema, tek uz koji grašak znoja na čelu i još uz to cijedi ljute papričice!
    Bah, uz pokojeg zadahom srušenog biciklistu odlazimo kući i pripremamo se za posjet malenoj, a ipak tako velikoj Deželi. Aeromiting je u Murskoj Soboti, stižemo i parkiramo a na nebu Duo Discus i Nimbus 3 kruže svinutih krila i čekaju svoju točku. Suza suzu radosnicu stiže, a ja trčim prema livadi ne bih li stigao na najzanimljiviji dio - brisanac. Okupilo se pola Slovenije, gledaju i plješću jedrilicama!? Kod nas ih se toliko skupi samo kad dižu spomenike il kad svira Jole. Slijedi ludi talijan u pilatusu i ludi slovenac u blaniku te rade koještarije o kakvima sanja kolega Tomislav OKJP. S razlikom da ovima ne trebaju vrećice.
    Slijedi još 8 sati programa, vrijeme puklo nezapamćeno, kobasica visi obješena, vjetar nula, a kumulustrade po cijeloj Sloveniji. Pakuju Duo Discusa i voze ga negdje na jedrenje. Šmrc! Na vijestima javljaju u Osijeku pravi potop, auti crkavaju na ulici, voda do farova. Stiže laž SMSom o 180km u blaniku by Mr No. Pih, nemoguć događaj, rekoh u sebi te pogladih Nimbusa 3 po, kao nožem oštrom, vrhu lijevog krila i nastavih uživati u vratolomijama hrabrih letača.
    Stigla je i srijeda, najtopliji dan do sada, eto i malo jedrenja. Krećem s Tićom u prvog blanika, stupovi odmah 4m, ali nema kumulusa, dizanja su kratkotrajna i ne idu preko 1400m. Taktika 100 je u igri. Znači 6 kratkih dionica Klisa-Brođanci i bit će dovoljno, nema se više ni vremena. Križ odlazi u drugog blanika i zajedno jedrimo oko 3 sata izmjenjujući stupove i špartajući 15km dionice. Na kraju za njega 55km (track), a nas dvojicu 83km (track). Sjajan dan za vježbanje centriranja - stupovi uski, ne traju dugo i nebo bez kumulusa.
    Za vikend opet manifestacija, dolaze neki jet modeli, 3 dana aerodrom okupiran, no rekao shef da nam neće smetati?! Nadamo se da će tako i biti...
jedrenje @ 09:40 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
ponedjeljak, lipanj 11, 2007
    Vrijeme je vikenda počelo izvrsnim vremenom, iako baze u subotu nisu bile preko 1700m, dizanja su opet bila strahovita, a nebo načičkano kumulusima koji su se redovito pretvarali u kongestuse. Tu i tamo u daljini pokoji izolirani Cb, ali ni blizu onima višećelijskima kakve smo viđali desetak dana ranije kada su nam nosili kuće iznad glava.
    Došao i Kolšek, onaj koji u Koprivnici više tuborga popije nego što proizvede, te se priključio Tići i meni u poslijepodnevnom jedrenju. Slaba kišica pod bazom kongestusa koji se istresao nad našom livadom i potopio Križa i Mister Noa, potom nakratko zatvaranje neba u bližoj okolici spriječilo nas je da napravimo više od 54km (track).
    Nedjelja, dan nakon subote, dan je o kojem sad najradije ne bih pisao, jer em smo svi napravili barem duplo manje km nego što smo mogli, em su zmajari postavili nedostižne kilometre za pola jedriličarske sekcije i to sa spravama s finesom 12 :-(((
No o tom potom... Prvi odlazimo Vrban i ja, vrijeme kuha, milina, dizanja opet 4-5m, brzo smo pod prvom bazom na 1900m, govorim u sebi pa ovo je dan kao onaj s Križem kad smo napucali 154km s bazama na 1350, samo što će sad biti na 2000 do kraja dana! Samo što smo popeli pod bazu a OKJP (Onaj Koji Jede Povrće), kuka kako mu je muka i da je popio par konjaka više noć prije.
FAK! Ne vjerujući vlastitim ušima, molim ga nek proba nastaviti prema Našicama pa dokle stignemo... Na pola puta do Nize (aerodrom iza Koške), luđački stup i vario pokazuje preko 5m, vičem potegni ga, blanik se propinje gore i u par krugova opet smo pod bazom, a OKJP kaže - NE MOGU VIŠE! DAJ MI VREĆICU! Vadim sve stvari i pribor iz vrećice pokraj akumulatora i dajem mu je moleći ga neka samo još malo izdrži, bar da napravimo 100km. Zadnji, treći, ogromni stup točno iznad Nize, srećemo Nikolu zmajara koji nam maše i sretan nastavlja dalje na zapad tko zna kuda, a OKJP govori sad je stvarno dosta, idemo nazad.
    Sav ozlojađen, slušam ga ne bih li ga spasio da mi ne umre tamo gore, a da nije mesa probo, i okrećemo prema Osijeku. Sa 1900m stižemo do grada na 1100m sa samo jednim napravljenim krugom usput! Računam da imamo jedno 75km sigurno sada te ga molim da nastavi bar još do Nemetina da natučemo 100-tku, ali OKJP vadi kočnice i brzo dolje, u final s kočnicama sa 1100m! Ode mast u propast! Na kraju samo 78km (track). 'Beš ga!
    Priča bi ovdje završila da poslije nas uskoro ne sleće Križ, koji kuka kako je upao u neku crnu rupu, vrag će ga znati što je pod tim mislio (56km, track), a Mister No koji je išao poslije njega i koji... ma neću trošiti struju na njega - ukratko: doslovno se usro na jedrenju u Željine pelene za inkontinenciju i sletio držeći se za stomak. Skromnih 65km (track).
    Evo ne vjerujem sam sebi da još moram pisati, ali zadnji let odlazim s mladim novakom gore na njegov prvi let, sve super, odmah pod prvu bazu na 2000m, dajem mu komande, uči prva glisiranja u pravcu i prve zaokrete, a onda i on kaže - MALO MI JE MUKA! Pa nevjerojatno! Treći danas! Eto šta dobra termika i Mavrovićeva ishrana radi od ljudi. Još da je Dinjar taj dan šlepao pa ne bi imali dosta vrećica za sve ni u susjednom Konzumu :-)))
    A dan je bio za 300km s blanikom. A nismo svi zajedno skupili ni 200, dobro bar nam klub sad ima 1750 po OLCu, penjemo se polako ka zacrtanih 4000. A Dario sa zmajem natukao 95.5km sletjevši prije Nove Gradiške. A još čekam Bokijev track i track kolege mu Nikole. Bah, bolje da ne vidim...
Nakon neprospavane noći tješi me jedino prognoza koja kaže od srijede do nedjelje poboljšanje s temperaturama i do 35 stupnjeva. Taman mi počeo i godišnji! Kumulusi pajste se!

p.s. zahvaljujući Pinčiju i Strahonji koji su prešli pola EU ne bi li smogli dijelova za svoje modele koje redovito razbijaju učeći se na greškama i ganjajući jadne rode ko Tom Kruz Mejverika, napokon se ostvaruje i moj dječački san o modelu na daljinsko upravljanje. Stigla stanica, uf što je cakana! Sretan ko malo djete! Sad da stignu još neki dijelovi iz Hong Konga pa da se i Kruger vrati 20 godina unazad, jedva čekam! BRM BRM! Odnosno u današnje doba električnih motora: ZZZUUUUUUT ZZUUUUTTTT!
jedrenje @ 08:46 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
ponedjeljak, lipanj 4, 2007
    Vikend je počeo u subotu. Hm, a kada bi, normalno, jelte. Naime, da skratim priču, od izvrsnog dana za jedrenje i tko zna kolikim bazama ispalo je nula bodova za jedriličare jer je Shef otišao tretirati par izoliranih tučonosnih oblaka, a nama ostavio par ZMAJEVA DA SE NJIMA IGRAMO!!! Nezapamćen potez do sada! Ali poso je poso, šta ćeš. Kad je napokon sletio i vidio da je ostalo vremena za bar jedno jedrenje, rekao je ajmo gurati, kad ono pljusak iz nekog okrajka udaljenog Cba - opet ništa od letenja.
    Nedjelja - priča za 180 stupnjeva drukčija, vrijeme obećava već u 11, kumulusi počinju pupati, zmajada u punom pogonu, čak su i zmajari zajedrili ne čekavši završetak airshowa, a tu su i paraglajderisti. Jedri se na sve strane pa krećemo i mi. Križ i ja u prvom, Iguana (aka Mister No) i Markan u drugom blaniku. Kažem Križu danas se ne vraćamo bez barem 100km, kumulusa na sve strane, bujaju ko kruh od germe! Šlep i prvi stup preuzimam ja dok Križ snima dokumentarac sa prednjeg sjedala. Penjemo pod bazu na 1350m, nije puno ali kumulusa je posvuda pa se ne bojimo za rezultat. Ushićeni vičemo, Križ pjeva, kamera snima, ma ne bi vjerovali. Brzina ispod baze 140 dok nas moćni div usisava. Nos još više prema dolje ne bi li došli do granice Cu-a, nakon čega povlačimo nos prema gore i penjemo pored oblaka. Okrajaka oblaka posvuda, vrtimo ga, snimamo, vičemo. (video 1 i video 2 na Jubitou)
    Dosta je bilo zafrkancije pa brzo kurs na zapad, prva dionica mora biti najduža. Prolazimo alternativne aerodrome vrlo brzo - Brođance, Nizu, Lilu i krećemo još na zapad iza Našica, sve do Feričanaca. GPS pokazuje 51km do matičnog aerodroma, znači imamo sigurnih 100km (ako se uspijemo vratiti). Baze ne prelaze 1350m! Često dosižemo i 900m iznad zemlje, uvijek alternativni aerodrom u dosegu. Nazad do Čepina, baze su sada ovdje oko 1500m. Nastavljamo prema Klisi i okrećemo ponovo na zapad planirajući još 2-3 dionice od bar 50km kad iznenadni poziv Shefa upućuje na sletanje jer i drugi čekaju. Penjemo pod zadnju bazu koja je sada već na 1700m, penjanja do 5 metara! Pravac Petrijevci i nazad na sletanje, ovdje smo dosta popravili brzinski prosjek kojeg smo pokvarili tamo iznad Našica razgledavajući brda bez veze i vrteći se panoramski. Još dva leta s Štifkeom i akrobatom Vrbanom po sat vremena i leđa me već otkidaju, dosta je bilo. Zadnji let dugi final u 10 ne bi li došli što bliže hangaru. Negdje na pola livade prelijećemo Šerpu koji je pokušao isto ali mu je negdje zapeo cepin usput pa je ostao kratak. Križ i Mister No ljutiti odlaze po njega, a mene šalju kući po laptop, kažu imamo sigurnih 250km danas, treba to provjeriti i zaliti.
    Lagano me od dehidracije već boli glava iako sam popio čuturicu tijekom 6 sati u zraku, no malo je to. Kaže MrNo da je negdje nad Valpovom prošao kraj paraglajdera, ma to je vjerojatno zmajar Ivan otvorio rezervu uplašivši se strašnih baza! Ili je i Mr No dehidrirao više nego ja?! Tri osječka (0.5 prava, ne ona metro 0.25) padaju na OMVu u roku od 19 minuta, još jedan Krugerov rekord. Skidaju se trackovi, SeeYou pokazuje 156km (vidi track) za Križa i 115km (vidi track) za Iguanu. Gledamo filmiće koje je Križ snimao u letu i grcamo pola od smijeha, a pola od piva te ogovaramo kolege zmajare i paraglajderiste.
    KAKAV LETAČKI DAN! Jedan od onih zbog kojih se isplate sve 32 godine (Mister Noovih 37) provedenih na "livadi"...
jedrenje @ 09:42 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
nedjelja, svibanj 27, 2007
Bez puno priče, Slavonski Brod, 26.5., vrijeme atomsko...


 
 

... i naravno track...

OPTIMIZE!
jedrenje @ 15:19 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
srijeda, svibanj 23, 2007
    Palo je napokon i 400km! E još da je bilo u jedrilici, a ne u cessni... Odlučismo tako Strašni Križar i ja, Kruger, nekidan u prijestolnicu Hrvata ne bi li od susjeda sa Lučkog pokupili neku novu taktiku, čuli strašni plan ili slično. Zamaskirasmo se u kamikaze i u formaciji sa OPKB-om (Onim Koji Pije Pivo Iz Bureta) (priča), poletjesmo u 2 štuke prema zapadu. Tamo naoblaka, sve se zatvorilo, ali pilatus se ipak drži gore na petstotinjak metara i nikako da iscuri. Na zemlji stari pirat, polijeće i blanik, vikend je i dečki koriste svaki slobodni trenutak, svaka čast.
    Ubrzo po nas dolazi i OPKB u drugoj štuki te nas trpa u kabinu i viče "Vozi nazad, žeđam!". Koristimo priliku pa iznad Jelačić Placa gledamo konja niz lijevo krilo i kurs nazad na istok. Lekcija je naučena - može se jedriti i kad sunca baš i nema na vidiku! Slijećemo u Čepin, a tamo nas izbuljenih očiju, sav u čudu čeka Mister No čestitajući na obavljenih 441km! Postavlja me na postolje koje je sam izradio samo za ovu priliku te časti "Karlovakim", onim što ubija jadne kerove i komšije.
    Sutradan po jakom zapadnjaku i vrlo lijepim kumulusima opet u istom duetu pokušavamo zajedriti, no već je 16:30, vjetar je razbio vrlo zakošene stupove pa odustajemo nakon 45 minuta održavanja na jadnih 650m. Ni drug Štifke nije bio bolje sreće, u šlepu skoro ništa od penjanja, otkačujemo na skoro 600m i vraćamo se polako u zonu ispipavajući poznata Čepinska polja koja su se sada već pomalo zazelenila. Nema više onih crnih, izgorenih, preoranih, obećavajućih "okidača", sada treba tražiti napamet. Blanik je već na izmaku snaga i ubrzo slijećemo.
    E da nam je nešto barem ovakvo pa da više skinemo tih 500km ovdje na istoku. Ili da su nam ovakvi uvjeti ko nekidan u Texasu pa da možeš 583km i sa ovakvom spravom... Valjda ćemo i o tome uskoro pisati...
    OPTIMIZE!
jedrenje @ 11:54 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
petak, svibanj 18, 2007
    Vječiti pesimist, ljuti mi neprijatelj Mister No, kuka zadnjih dana kako je vrijeme nizašta, baca se ponovo na razminiravanje, veli dosta mu aerodroma. Možda je malo i u pravu jer idućih nekoliko vikenda livada nam je okupirana, prvo padobranci, pa modelari, pa zmajada, pa nakon toga ni sam ne znam šta. Od jedrenja u dogledno vrijeme vjerojatno ništa.
    Zato se prije spavanja, a radi lakšeg spavanja, valja prisjetiti zadnjih letova, među koje spada i onaj od 13.5. u duetu sa Stanetom Šerpom. Dakle, ovo je negdje 18. uspješni letački dan jedriličara ove godine zaredom. Uspješan znači da je vrijeme svih 18 puta bilo za jedrenje, odnosno barem netko je ostao gore najmanje sat vremena! 18. dan zaredom kuknjava Mister Noa kako je vrijeme nizašta, a Šerpa opalio po jakom vjetru u vrlo zakošenom stupu (vidi track) do 1300, pa nazad u zonu na 200 metara, kao da provocira one dolje, pa opet u stratosferu, i tako nekoliko puta. Ljuti mi se neprijatelj toliko naljutio na ove provokacije da je sutradan proveo dan s padobrancima umjesto s letačima. Obećavaju mu janje ako skoči, znači ništa od janjeta. Stane Šerpa, usput rečeno, po prilično lošem danu uz suhu termiku i padobrance u zoni, ipak odletio 44km, sasvim dovoljno za 57 bodova i uvrštenje na OLC listu.
    Da se malo osvrnem na naslov, štuka, mislim na švapskog junkersa iz WW2, ponire baš kao Mister No nakon otkačivanja, uz zviždanje, ali bez bombi, eto ga brzo na slijetanju. Da se osvrnem malo i na susjede, kolege iz Slavonskog Broda, čujem ih jučer na frekvenciji, lete ko rode ispred hladne fronte a protugradna puca po Slavoniji, kumulusi ko atomske. Svaka im čast. I za kraj, čujem da je kojot napokon uhvatio pticu trkačicu?!
jedrenje @ 15:05 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
petak, svibanj 4, 2007
    Prava stvar ovaj Onlinecontest, svaka čast švabi koji ga izmisli! Kad bih prije po tako "lošem" danu kao nekidan napravio 70km, da nije natjecateljskog duha OLCa? Vjerojatno nikad. Bauljali bi oko aerodroma, skupljali sate u istom ili dva-tri susjedna stupa. Ovako, u potrazi za kilometrima odlazimo od stupa do stupa, ne zadržavajući se dugo u istom i na taj način imamo odličan trening traženja termike i centriranja, a usput bilježimo i kilometre.
    Ujutro se sve navuklo, cirusi neki, ali oko podneva se malo raspuklo, počele se neke krpice stvarati i kaže šef krenimo! U šlepu jaka turbulencija, udara na sve strane, iako nema kumulusa suha termika očito radi. Prvi stup 2 do 3 metra sve do 1100 metara, okrećem na jug prema crnim izgorenim poljima južno od Briješća znajući da tamo ima nešto. I stvarno, još jedan stup. Ne ide nikako preko 1200. Vidim dan nije baš za nešto pa odlučujem maksimalno iskorisiti barem ovo što se nudi. Šest dionica od Nemetina do Čepina trebalo bi donijeti sigurno 50km.
    Uskoro polijeće i ljuti Mister No, baulja ispod u susjednom stupu taman kad sam naletio na jedan od 3 metra i pomažem mu navodeći ga k meni. Hvala Krugeru, reče Mister No i obeća mi pivo za ovaj stup. Odlično, problem postletačke žeđi je rješen pa okrećem prema Brođancima, nazad prema Nemetinu, Čepinu i tako 3 puta tamo i nazad. Padobranac Želja viče iz pajpera o nekim pijavicama, pogledam dolje kad ono zaista - iznad suhog polja zapadno od piste stvorila se pijavica! Stupovi uskovitlane prašine postali su svakodnevica na tom polju zadnjih tjedan dana. Prije ih nikada nije bilo u tolikom broju. Zapravo, ne sjećam se da sam ih na aerodromu ikada prije i vidio.
    Kod pete dionice, negdje iznad Briješća, u natjecateljskom zanosu i potrazi za stupom koji je tu negdje bio prije 20 minuta (vidim track na GPSu), zaboravim iz kojeg sam smjera došao u ovaj stup! No nema veze, rekoh u sebi, i nastavih prema Čepinu.
    Cirusi se sada već dobro navukli, no još uvijek ima dizanja iznad zagrijanih suhih polja i iznad Osijeka, no kako sam odradio svih 6 dionica odlučujem polako na slijetanje. Laptop ostao kući pa još ne znamo kilometražu, Mister No ni ne gleda jer je opet jučer štedio struju za peglanje pa nije napunio loger! Odlazimo na pivo i koricu kruha (dobro ide zajedno!). U hladu Križ i Štifke popunjavaju knjižice letenja za protekli mjesec.
    Dolazim kući, skidam track (vidi track) - tri sata leta, 68 kilometara pokazuje OLC! Izvrsno!
jedrenje @ 17:10 |Komentiraj | Komentari: 0
nedjelja, travanj 29, 2007
    Subota je, ranije smo došli na aerodrom znajući da se sprema veliki dan. Prognoza kao i jučerašnji dan samo bez vjetra. Tako je i bilo. Prokuhalo je već oko 12 negdje u daljini na brdima i brzo zahvatilo i naše područje.
    Gore sam oko 12:30, penjem brzo do Vrcana na 2200, on je poletio let prije. Okrećemo prema Brođancima ne želeći gubiti vrijeme. Nije se baš obradovao kad ga je Shef zvao da ostane u zoni. Nastavljam dalje prema Našicama i produžavam iza, do Gašinog kamenoloma. Baze oko 2500, okrećem prema Osijeku računajući da li da radim istu dionicu tamo i nazad nekoliko puta jer tako bih skupio 200km iz dva puta do Našica i nazad. Odlično vrijeme prema jugu i odlučujem kao idan prije - prema Vinkovcima i Županji. Bit će tako i dobar trokut uspijem li završiti dan u Osijeku. Luđačka penjanja od konstantnih 5 metara ispred Đakova, baze 2600, bez puno kruženja brzo stižem do Vinkovaca i nastavljam malo južnije, prema Otoku.
    Opet se spojiše kumulusi u dugi niz i okrećem prema sjeveru, ka Osijeku. Računam udaljenost po GPSu ne bih li vidio hoću li napokon probiti 200km i dobiti okladu s ljutim mi neprijateljem. Za svaki slučaj produžavam sjeverno prema Belom Manastiru, baze iznad Klise oko 2900 metara, skoro kao jučer! Ubrzavam ispod baze i povlačim blanika skoro do stolinga izvan oblaka ne bih li povećao jučerašnji isinski rekord od 2850m. GPS pokazuje 2919! Bit će dovoljno da Mister No zaplače za večerom pred janjcem.
    Poziv sa zemlje i naredba da silazim čim napravim 200km. Od Kopačeva pravim još jednu dugu dionicu prema Petrijevcima i okrećem napokon prema aerodromu sa velikom zalihom visine. Odoka kažem - bilo je oko 210-220km. Iguana (treće ime Mister Noa) kaže ajd u pivo da je bilo 230. I tu je okladu izgubio - OLC navečer pokazuje 208km (vidi track)! Jedan od ciljeva za ovu sezonu je ispunjen, slijedeća stepenica - 300 u blaniku ili 400 u nekom drugom stroju.
    I za kraj, kakav je to janjac bio, sladak i slan u isti čas, taman 20 kila na 20 ljudi. Okupili se i zmajari i padobranci i putnici namjernici i oni što lete nad svinjcem.
jedrenje @ 17:42 |Komentiraj | Komentari: 0
petak, travanj 27, 2007
    Dan je počeo sa umjerenim istočnjakom, kažu stariji letači ništa od letenja sa jugom i istokom. Ali, nisu više vremena kakva su nekad bila, a i El Nino je ove godine pa je prvi stup nakon otkačivanja od konstantnih 3.5 m/s do baze na 2500 metara nagovijestio odličan dan! Stupovi dosta ukošeni zahvaljujući vjetru od 7 metara na visini iz smjera istoka, ali to se zahvaljujući njihovoj jačini uopće ne osjeti.
    Kumulustrada sve do Borova, ne silazim ispod 2500m, okrećem prema Vinkovcima, baze sve višlje, sada oko 2600. Nevjerojatno, kud god pogledaš redovi kumulusa, okrećem još malo na istok kako bi prva dionica u vjetar bila što duža. Dolazim iznad Otoka, ogromna šumetina ispod ali kao da je nema, kumulusa svuda, dizanja svuda. Nastavljam prema Županji i okrećem još malo na istok. Bez kruženja penjem do 2850 metara, a u maglicu baze još nisam ni ušaoGPS pokazuje Lipovac ispred, vrijeme je da se okrenem prema zapadu.
    Kurs prema Našicama, alternativa u mislima Vinkovci i Đakovo. Sunce već zalazi i odustajem od našica. Iznad Ernestinova 1300m. Još jedan dobar stup i na 2200 sam ponovo. Odlučujem riskirati i odletjeti malo na zapad ipak, niz vjetar! Stižem do Koške i odlučujem nazad. Čeoni vjetar od skoro 30km/h tjera me na razmišljanje da li da ipak sletim u Brođance jer nad njima sam već na 1300m. Uz pomoć malo računanja odlučujem ipak prema Čepinu iako je vjetar sad stvarno jak a Čepin se čini sve dalje.
    Ipak, u zoni sam na 400 metara, slijećem odmah iza drugog blanika. Guramo pticu do hangara i nagađamo kilometre, onako odoka bilo je 150.
Stiže Križ s laptopom, na stolu brdo piva. Nisam se ni sjetio popiti vode u zraku iako sam je ponio, zanimljivo. Bilo je previše posla gore. SeeYou izbacuje ravno 160km (vidi track), FAI trokut 144km, za blanika super! Ljuti mi je neprijatelj imao tehničkih problema sa logerom pa mu nije snimio cijeli let. Odoka 90km. Ali to se ne računa :-)
    E da, čovjek Šerpa danas mi je čestitao što sam se pridružio u njegov klub himalajskih penjača.
    ŽIVILI!
jedrenje @ 21:44 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
petak, travanj 20, 2007
    Vrijeme je jučer tako prokuvalo da to nije normalno, komšije Brođani već su od ranog jutra u 4 jedrilice bili na nebu. Baze preko 2 iljade, kumulustrade dokle ti pogled puca. Iz dva leta u sat vremena jedva nekih 900 metara nad gradom, opet zahvaljujći kasnom polijetanju. Križ i Kapetan Miki zajedrili su malo dulje i višlje, ali opet slabo za neki ozbiljniji prelet.
    Joj Mister No, jadna li ti majka, prognoza i za idući tjedan izvrsna, a ja na godišnjem! Kolji janjca, pašće tih 200km s blanikom u idućih 10 dana, ne zvao se ja Kruger! Kojo fon Lojo otkazao mi druženje za veliku avijatičarsku priredbu u njemačkoj pa možda i za vikend padne neka stotka.
    Treba i alternativne livade ubaciti u GPS pa se ostavljam ove tastature. Moram požuriti ne bi li se lažac No predomislio glede oklade (slika gore :-)))
HAUG!
jedrenje @ 12:51 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
utorak, travanj 17, 2007
    Kad god sjednemo u pticu, ne vraćamo se bez 50km iza leđa. Prekjučer me nakon hunjavice posjelo opet u duet, ovaj puta s Križem, pročistih sinuse do 1700m i nazad - ko da i nisam bio bolestan nakon toga! Do Brođanaca pa malo do Petrijevaca i nazad prema Tenji, još malo muvanja oko aerodroma i eto ko od šale 43km, znači preko 50 bodova s blanikovim hendikepom - dovoljno da sve bude regularno za OLC (vidi track).
    Jučer priča za sebe, odnosno za plakanje - vrijeme puklo ko u Namibiji, kumulusa onih tankih finih s crnom bazom, vjerojatno oko 2500m, a Kapetan Miki zapalio za Zagreb. Još uz to i ponedjeljak, takozvani tehnički dan, od letenja ništa. Da se potrefi vikend i ranije polijetanje po jučerašnjem bi vremenu i blanik odletio 300km a janje bi napokon platilo glavom. Ovako ništa.
    Danas shef zove, kaže dolazite, nešto kumulusa već kuva oko Đakova, radno vrijeme ističe a ja palim bolid i put livade, kaže i debeljko iz paraglajderske sekcije da će se oprobati popodne kao vodobalast...
jedrenje @ 15:06 |Komentiraj | Komentari: 0
subota, travanj 14, 2007
    ... ne bi ti meni laširao uz onakav školski sa 400m i kočnicama do tačdauna. Hm, sve je počelo kad je Kapetan Miki, zauzet bacanjem nekih ljudi s padobranom iz aviona, odlučio mene posjesti na zadnje sjedalo iza mrskog mi neprijatelja. Pripremio sam nepropusnu vrećicu s znakom Croatie Airlines i spremio se na najgore.
    Začudo, iako nas je pajper pošlepao kroz par dobrih stupova u kojima MrNo na moje zapomaganje ipak nije otkačio, na 600m pajper je odlučio mahnuti krilima poručujući - snalazite se! Pet minuta brljavljenja po nuli i konačno neka 2 metra. Fuj, koliki su to stupovi bili. Brzo smo na 1800m i krećemo prema Brođancima, vjetar je slab sjeveroistok. Molim Mister Noa da mi malo prepusti komande ne bi li i ja okusio blagodati toga dan, no on spomije neki okasti ključ 32 u džepu pored.
    Smirujem se, ali iznad Brođanaca vrag mi ne da mira pa tražim ponovo, a ovom jadniku valjda već dosta zapomaganja pa mi ipak prepušta na 5 minuta. Moram li napominjati da mi je dao komande iznad neke šumetine, te smo brzo bili dolje na 1000 :-( Prepuštam mu ponovo komande i krećemo nazad prema Čepinu. Usput još jedan odličan stup, visine dovoljno za do Tenje. Započinje rasprava - hoćemo li na slijetanje ili još jednu dionicu prema zapadu. Molećivi pogledi Križa i Tihe odozdo nagnali su nas da odlučimo slijetanje, no Captain in command sa prvog sjedala brzo mijenja mišljenje iznad farme gdje nas još jedan 2m stup brzo diže do 1700m. Pravac Petrijevci iznad kojih MrNo zapomaže uplašenim glasom ajmo nazad ajmo nazad. Na visinomjeru 1000m i okrećemo točno iznad centra sela prema aerodromu.
    Stižemo u zonu sa 500m i tada počinje drama - izvlače se kočnice pa pravo u školski, vičem nemoj Krešo bogati preuzeću ti komande, ovaj živčan kaže vadiću okasti, a ja vadim vrećicu Croatie. Uvučene, izvučene, delfiniranje u downwindu, brzina malo 80, malo 120, reko nećemo se zezati nisi sam, brzina 80 u 4. zaokretu a kočnice skroz izvučene, hitro guram palicu naprijed, MrNo zapomaže - ma dosta mi je i 80! Rekoh sad ću ja gedore izvaditi i odluči ipak povećati na 95. Ravnanje ko na nosaču, znači bez ravnanja, pune kočnice, DUMP.
    Eto živi smo ipak stigli, ali slijedeći let bez gedora ne idem gore. Skidamo let (vidi track) s gpsa, 72km, hm i više nego dobro obzirom da smo poletjeli oko 16.
Haug!
jedrenje @ 09:06 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
četvrtak, travanj 12, 2007
    Ideju za naslov dade mi kolega na jednom forumu koji leta po Africi, a ponukan jučerašnjim danom ne mogu da ne pohvalim i svog okorjelog neprijatelja koji je jučer u starom rasklimanom i neofarbanom 9A-GBG napravio svoj prvi pravi prelet.
    Naravno, ne bi Kruger bio Kruger da ne hvasta  i sebe, pa eto: palo je prvih 100km ove godine u novom ofarbanom dvosjedu koji na nebu propupalom kumulusima privlači zadivljene poglede starosjedioca slavonskih sela (pih, amater Tin Ujević). Dok smo gurali Blanike kaže Mister No ništa od jedrenja, zatvara se, mrlj brlj, opravdavajući se tako unaprijed u slučaju neuspjeha (tipična reakcija nesigurnog, tremom uzdrmanog i uplašenog pesimiste). Na komentar mu ne odgovaram jer očigledno je da je vrijeme idealno.

STUPOVI KO ATOMSKE

    Nakon otkačivanja već me prvi stup podiže do baze od 2000m točno iznad aerodroma. Tek pogled na track na GPSu otkriva da su stupovi malo nakošeni uslijed sjeverozapadnog vjetra. Okrećem odmah u vjetar i bez problema stižem 40km zapadno do Našica uz pomoć dva ili tri stupa. Usput 3 poljoprivredna aerodoroma - nema problema za slučaj vanterenskog.
    Opet brojni telefonski pozivi, ali zbog visine primam samo poruke o propuštenim pozivima kad se tu i tamo pojavi zrno signala. Vidim zvao šef, zvao otac 5 puta, zove Vrcan, žena ne zove jer sam poslo poruku nakon otkačivanja da sam gore vjerojatno do navečer (iz 5. pokušaja na 700m dimni je signal jedva poslan prema skvo).
    Čujem Mister Noa, pardon njegovog instruktora sa zadnjeg sjedala kako javlja Valpovo. Ide i njima izgleda. Nad Našicamapuca predivan pogled na sam grad, Požešku kotlinu, no ne zadržavam se dugo nego penjem ponovo skoro do baze i okrećem niz vjetar prema Đakovu.

DO VINKOVACA ILI KUĆI?

    Kurs prema Đakovu, a mene muči hoću li dalje prema Vinkovcima pa vjerojatno tamo sletjeti ili do Đakova znajući da će biti sigurnih 100km pa onda kući. GPS pokazuje 40km do Vinkovaca, kumulusi se polako stanjuju i ja odlučujem samo do Đakova jer bi zadnja dionica iz Vinkovaca bila uz vjetar, s upitnim vremenom. I stvarno, kumulusi na zadnjoj dionici polako nestaju, osim onih par legendarnih čepinskih koji su se tamo skućili i drže se ko pijan plota.
    Tri kilometra južno od aerodroma iznenađenje - stup konstantnih 4 do 5 metara i penjem ponovo skoro do bae. Društvo mi pravi GBG koji je skoro iscurio sa 250m dok mu nisam javio za stup iznad Brijesta. Kružimo zajedno i ja se odlučujem ostaviti ga na miru i odletjeti zadnju dionicu do Bilja i nazad, računajući na dodatnih 30-ak kilometara.

71 KUNU I 50 LIPA

    Slijećem i odmah do polja ne bih li olakšao bešiku, guramo blanika do hangara, a drugi ostaje na startu ne bi li napravio koji školski krug. Mister No se već ubio od tekile, predmnijevam, no srećem ga uz koka kolu u ruci, kaže bazdit će pa se žena ljuti.
    Skidamo trekove (vidi track) kad imamo što i vidjeti, obojica iznad očekivanja! Što s onim kunama i lipama?! E pa kako obično večer završava u birtiji, a najbolji let plaća rundu, tako i meni došla konobarica i kaže "71 kunu i 50 lipa" (hint: Aco pije deci-deci pa ispadne na decimale zbog vina i mineralne), a ja iz zadnjeg džepa vadim ZADNJIH 70 papirnatih kuna te posežem za prednjim džepom gdje su sitniši, a unutra ravno ZADNJE tri kovanice po 50 lipa!
ŽIVILI!
jedrenje @ 11:47 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
srijeda, travanj 11, 2007
    Iako je jučer Mister No javno zaprijetio i bacio kletvu na mene da bez sretnog šešira nećemo ni on ni ja više uspješno zajedriti, jučerašnje jedrenje po umjerenom zapadnom vjetru i vrlo nakošenim stupovima (olc file) sa šeširom zaboravljenim u prtljažnom prostoru crvenog bolida pokazalo je upravo suprotno!
    Bijela je ptica odradila svoje, iako sam opet poletio relativno kasno (oko 16h, pos'o je pos'o!). Odlučih prvu dionicu odletjeti što dalje u vjetar kako bih se vratio lakše nazad i sve je teklo po planu. Legendarni veliki bijeli čepinski stupovi ponovo su pokazali svoju snagu (zadnji kumulusi u predvečerje ostanu upravo tamo), odnijevši me negdje iza Brođanaca prema Našicama. Daljnje penjanje iznad 1700m prekida neuspješni telefonski poziv protivnika Mister Noa koji zove provjeravajući valjda gdje su piloti tog popodneva. U pozadini buka usisavača. Jako slab signal ne dozvoljava nikakvu konverzaciju, osim mog ushićenog vikanja - "1700 i penjem juhuuuu, supuuuu, jurim na zapad strelovito, već sam na 1800!" i pritom malo lažem. Nisam htio dalje jer se večer opet približavala. Okrenuh prema Osijeku, da bi me na povratku iznad Čepina opet malo podigli Veliki Bijeli pa sam okrenuo još jednu kraću dionicu na zapad (olc priznaje 6 dionica). Kako se sunce polako spuštalo, odlučih definitivno odletjeti zadnju dionicu prije slijetanja - što dalje na istok iznad grada i prema livadi.
    U školskom krugu srećem drugog blanika sa Križem za upravljačem i žurno prije njega slijećem. Kako to obično u našem narodu biva, dan završava uz gajbu ladnog Osječkog, a po novom i uz ekran kompjutera na birtijskom stolu. Još jedan telefonski poziv Mister Noa prekida predvečernju idilu uz hladno Osječko. U pozadini zveckanje lonaca i šum vode iz pipe. Ovaj puta odbijam poziv i brišem kondenziranu vodu s čaše...
jedrenje @ 09:32 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
nedjelja, travanj 8, 2007
    Cijelo prijepodne naoblaka, rekoh sebi ljuti mi neprijatelj ima sreće što ima rijetko dobru stolicu pa mu se i ne isplati dolaziti na livadu. Cijelo prijepodne gledamo gore, a ono kao da će kiša svaki tren. Prošlo je podne i kaže Križ ajmo gurati blanika na start. Kako smo ga odgurali tako se počelo razvedravati i oko pola 1 granulo sunce! Kumulusa svuda naokolo, zmajari kreću s letenje a Dario i Boki katapultirani odlaze nebu pod oblake.
    Uskoro krećemo i mi, stupova svuda, diže kažu ko blesavi. Odlazim gore oko 14:45, hvatam prvi stup negdje iznad farme i sa 2 do 3 metra bez problema stižem do dva zmajara na 1200m. Ja rtim jedan stup, a oni drugi,udaljen svega jedno kilometar. Samnom u stupu su i dvije orlušine pa ne znam više na koga da pazim, na njih ili zmajare. Dolje pun aerodrom ljudi, milina, počinju i padobranci skakati i to mi je problem - moram se držati što dalje zone aerodroma ili dolje, kaže šef. Krenem tako prema Brođancima, čepinski legendarni stupovi rade na sve strane, penjem maksimalno do 1400m i odmah dalje, pokušavajući skupiti što više kilometara. Okrećem prema Klisi, držeći se što dalje od aerodroma. Od Klise ponovo okrećem prema Brođancima, još jednom prema Klisi. Iznad Tenje osjetim da se polako stupovi prorjeđuju i krećem polako prema zoni, ne riskirajući neko vanterensko sletanje s novom spravom. Svuda ima još do metar dizanja, ali odlučujem polako dolje jer za danas je bilo super obzirom kako je dan počeo, nabrat će se nekih 70km out-and-return.
    Guramo blanika u hangar, a dolje sva sila ljudi - modelara, paraglajderista, zmajara, padobranaca, slučajnih prolaznika... Odlazimo na OMV s laptopom i još jednom svi zajedno vrtimo zadnji let (vidi olc).
jedrenje @ 10:52 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
epp
Shoutbox
26.1.2018. 15:36 :: Contoh Procedure Text How to Make Milk Tea
Contoh Procedure Text How to Make Milk Tea
26.1.2018. 15:36 :: Contoh Procedure Text How to Make Banan Juice
Contoh Procedure Text How to Make Banan Juice
26.1.2018. 15:36 :: Contoh Procedure Text How to Make Mint Tea
Contoh Procedure Text How to Make Mint Tea
26.1.2018. 15:36 :: Contoh Procedure Text dan Artinya
Contoh Procedure Text dan Artinya
29.1.2018. 13:32 :: Bintik-bintik seperti biang keringat di paha dan penis
Obat sipilis herbal ampuh
29.1.2018. 14:04 :: Obat Alami De Nature Indonesia
toko pedia obat alami de nature
30.1.2018. 13:59 :: Obat herbal ampuh untuk herpes cepat sembuh
Obat dompo herpes paling ampuh
1.2.2018. 13:01 :: Obat batuk tak kunjung sembuh selama 2 bulan
OBAT TBC HERBAL
1.2.2018. 13:02 :: Nyeri perut bagian kiri bawah berkepanjangan Bahaya batu ginjal
Obat batu ginjal alami
2.2.2018. 12:33 :: sakit perut dan BAB disertai darah
Mengatasi wasir agar sembuh total

3.2.2018. 22:17 :: Jasa Print Warna Murah Jakarta Timur 24 Jam Bisa ditunggu
Cetak Murah - Cetak Murah Cepat - Cetak Murah Jakarta - Jasa Cetak Murah Jakarta
5.2.2018. 18:35 :: Contoh Procedure Text How to Make Ice Cream
Contoh Procedure Text How to Make Ice Cream
5.2.2018. 18:35 :: Contoh Procedure Text How to Make Paper Plane
Contoh Procedure Text How to Make Paper Plane
5.2.2018. 18:35 :: Contoh Procedure Text How to Make Omelet
Contoh Procedure Text How to Make Omelet
5.2.2018. 18:35 :: Contoh Procedure Text How to Make Pancake
Contoh Procedure Text How to Make Pancake
5.2.2018. 18:35 :: Contoh Procedure Text How to Make Kite
Contoh Procedure Text How to Make Kite
5.2.2018. 18:35 :: Kumpulan Contoh Procedure Text How to Make
Kumpulan Contoh Procedure Text How to Make
8.2.2018. 14:39 :: Perkembangan Masyarakat Madani
Perkembangan Masyarakat Madani
8.2.2018. 14:39 :: Masyarakat Madani dalam Islam
Masyarakat Madani dalam Islam
8.2.2018. 14:39 :: Pengertian Umum Masyarakat Madani
Pengertian Umum Masyarakat Madani
8.2.2018. 14:39 :: Karakteristik Masyarakat Madani
Karakteristik Masyarakat Madani
8.2.2018. 14:39 :: Konsep Masyarakat Madani
Konsep Masyarakat Madani
12.2.2018. 15:47 :: Pendekatan Geografi
Pendekatan Geografi
12.2.2018. 15:47 :: Pengertian Geografi
Pengertian Geografi
12.2.2018. 15:47 :: Prinsip-prinsip Geografi
Prinsip-prinsip Geografi
12.2.2018. 15:47 :: Konsep Geografi
Konsep Geografi
12.2.2018. 15:47 :: Ruang Lingkup Geografi
Ruang Lingkup Geografi
15.2.2018. 14:35 :: DJ GUNTUR SUFFI TM
FREE DOWNLOAD MP3 MUSIC DUGEM EXSOTIS CLUB JAKARTA
19.2.2018. 10:41 :: Herbal Eksim/Exim Basah, Eksim Kering, Eksim Atopik
Herbal Eksim/Exim - BERKHASIAT UNTUK :<div>- BERFUNGSI SEBAGAI ANTI BAKTERI</div><div>- MEMBANTU MENGOBATI BISUL, EXIM / EKSIM, DAN GATAL PADA KULIT</div><div>- MEMPERBAIKI SEL PADA BAGIAN URECTRIC</div><div>- MEMBANTU MEMELIHARA KESEHATAN TUBUH DAN
Brojač posjeta
102738
Copyright
Fotografije su intelektualno vlasništvo te se ne smiju kopirati ili koristiti na bilo kojem mediju bez prethodnog odobrenja. Ako želite iskoristiti moje fotografije molim da mi se obratite na mail ili u komentarima.
pilotban AT gmail
Index.hr
Nema zapisa.